Gospođ**a

Nakon što se glavna urednica jednog tjednika mađarske nacionalne manjine Krisztina Krijak prije gotovo dvije godine osjetila uvrijeđenom povodom seksističkog ispada bivšeg saborskog zastupnika Deneša Šoje (navodno, radilo se o višekratnom javnom spominjanju riječi gospođica), Općinski sud u Osijeku donio je zasad nepravomoćnu presudu po kojoj se optuženi kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 10,000 kuna plus zatezne kamate i sudski troškovi, što je ipak značajno manje nego što je žrtva ovog gnjusnog zločina prvotno zahtjevala.

Je li u ovom konkretnom slučaju onda pravda zadovoljena – ne znam, ali se nadam da će ovo biti dobra motivacija i podsticaj svim drugim obespravljenim ženama koje se osjećaju ugroženima pored salvi ovakvih diskriminatornih uvreda i verbalnih oblika silovanja, da konačno dignu svoj glas i ne boje se pokazati prstom na ovakve šoviniste i kočničare napretka.

Let freedom ring! 🙂

mem

Oglasi

4 comments

  1. Na blogu Nekompetentna reakcija se razvila zanimljiva diskusija između ostaloga i o tome. Ono što postaje sve više razvidno je da “pravosuđe” i općenito način na koji shvaćamo zakone i njihovu primjenu treba iz korijena promijeniti, jer na ovaj način nema nikakve šanse da na kraju ne završimo u DIKTATURI PRAVNE DRŽAVE.

    Na kraju će stvarno biti potpuno svejedno kakav društveni sistem imamo, ustvari pod kakvim se imenom taj sistem identificira. Potpuno će biti svejedno da li ga zovemo socijalizam, komunizam, fašizam, plutokratizam, kapitalizam, demokracija ili miš-maš sistem.

    Sve će se na kraju svesti na jedno – diktaturu. Pri tome neće biti bitno da li se ta diktatura sastoji od jednog velikog diktatora ili mnogo malih. Imat ćemo (ustvari već imamo) situaciju da će se između miliona zakona i propisa, te kreativnog tumačenja istih od strane “pravosudnog” nedodirljivog svećenstva svakome moći uzeti “mjera”. Po potrebi i prilikama trenutka.

    Kakva demokracija kada ne možeš realno utjecati na ništa bitnoga. Ne možeš odlučivati o 80% novaca koje zaradiš, ne možeš odlučivati o zakonima, ne možeš odlučivati o odgoju i zdravlju svoje djece, ne možeš odlučivati niti kakvu ćeš kapu nositi….. a za sve si na kraju KRIV I DUŽAN. A sada više ne možeš biti niti pristojan. Jer ima sustav koji će te kazniti za to i tu “uslugu” preskupo naplatiti.

    To je masovno ludilo. A to ludilo se manifestira na razne načine. Ponavljam da je ovakva tema više prikladna za blog NR, ali kada je već tu…. Stoga molim da za ovo što ću sada napisati ne potežete noževe, jer se mnogima neće svidjeti.

    Pogledajte dramu i iskonstruiranu histeriju koja se podigla oko (navodnog ili pravog) kukastog križa na stadionu. Danima se oko toga radi nacionalni problem. Pustimo na stranu što fašizam nikome nije donio ništa dobroga nego samo veliko zlo. Ali kakve to veze ima danas? Zar pojedina slova i simboli moraju do kraja čovječanstva biti zabranjeni? I zar se država uopće smije baviti sa takvim stvarima?

    Uostalom ja sam se rodio i živio pod komunizmom. Kao i 80 posto današnjih Hrvatskih građana. Za mene je Hitler u istom rangu kao Napoleon. Stoga mene svastika uopće ne smeta. Ali mene jako smeta crvena zvijezda. I imam pravo da me smeta jer me se direktno tiče i utjecala je na moj život (negativno). Hitler i kukasti križ meni osobno nisu nanijeli baš nikakvo zlo. Kao što se nemam razloga ljutiti na Aleksandra Makedonskog ili na Napoleona (makar ih smatrao masovnim ubojicama baš kao i Hitlera).

    Ali Tito i komunisti – jesu. Međutim danas se javno održavaju manifestacije kojima se veliča komunistički režim i taj zločinac i krvolok Hrvatskoga naroda. Pa taj je čovjek pobio više Hrvata nego Draža Mihajlović i sve Srpske diktature zajedno. Pa tko je tu onda lud?

    Međutim, da ne bi bilo nesporazuma, ja sam protiv ikakvih zabrana prema pojedincima u tom smislu. Tko želi slaviti Tita – neka ga slavi. Ali isto tako sam za to da tko želi slaviti Pavelića, Hitlera, Staljina ili koga već, pa čak i Dražu Mihajlovića – neka ga slavi. Tko želi slaviti pederastiju neka je slavi. To je njegovo temeljno pravo. Nakon što to prestane biti zabrana, uzbuđenje ili neki “hype” ogromnu većinu više neće zanimati ti bedaci. Amerikanci su tu najpametniji. Država se tu ne treba miješati izvan osnovne funkcije osiguranja reda i mira…. uostalom zar država ima toliki višak slobodnog vremena nakon što je obavila sve ono što je bila dužna obaviti???

    Isto kao što sam protiv bilo kakvog oblika cenzure, političkog “moderiranja” izvan inzistiranja vlasnika medija da se sugovornici drže teme, protiv kojekakvih “duševnih boli” i slično. Protiv bilo kakve naznake “političke korektnosti”, jedino zahtijevati minimalni bon-ton.

    Cilj takvoga pristupa je da se na kraju svatko može osjetiti slobodnim iznijeti svoje mišljenje, i da će se vremenom potreba za anonimnošću toliko smanjiti, te da će razgovor poznatih sugovornika postati norma. A anonimni forumi će jednostavno izgubiti draž i postati nezanimljivi. Tada će se količina primitivizma i vrijeđanja sama po sebi svesti na podnošljive granice. Nikakav komitet, nikakav zakon, nikakva prisila ne može polučiti iste rezultate. Jedino do čega može dovesti je smrt slobodne riječi. Što je nekima očito cilj.

    Prenosim svoj satirični post sa NR bloga vezano za slučaj presude (slučaj “gospođicagate”):

    “Tako mu i treba. Zato se nekada u dobra stara vremena oslovljavalo samo sa drug (+funkcija) i/ili sa drugarica (+funkcija). I nije bilo takvih problema niti su se naglašavale razlike. A ovaj stari se pravi lud kao da to ne zna….

    Naš narodni sud želi da se ti društveno korisni običaji i primjereno oslovljavanje vrate u široku upotrebu, te da se ponižavajući buržoaski izrazi “gospodin”, “gospođa”, “gospođica”, itd.. (uostalom i sam izraz bon-ton sugerira na dekadenciju) izbace iz srpsko-hrvatskog rječnika koji se danas uči u našim školama.

    Zato na tu presudu treba gledati kao na vjesnika novih vremena koja dolaze. Uostalom krivo se misli da su sudovi tu da sude radi zakona. Zaboravlja se da je njihova primarna društvena uloga da podižu svijest i prenose društveno-politički ispravne poruke.

    Jedna od tih poruka je da naši drugovi sa fašizmom ne rade niti će raditi kompromisa. Odgovorno i odlučno postupanje državnih organa u slučaju uvenule trave na stadionu to jasno pokazuje. Neka nitko ne misli da zato što je riječ o travi da će joj se progledati kroz vlati. Iskorijenit će se to zlo zajedno sa korijenom.

    Najmanje što nam treba je da historijski poražene snage počnu opet dizati glavu. Stoga u svakom radnom kolektivu, u svakoj kasarni, u svakoj školi, u svakoj organizaciji treba održati budnost kako bi se prepoznala štetna skretanja i na vrijeme reagiralo.

    Ponosan sam što živim u zemlji gdje sudovi i narodni organi tako savjesno i odgovorno obavljaju svoju primarnu društvenu ulogu.

    Pozdrav svim društveno svjesnim drugovima i drugaricama

    drug Tantor” (kraj citata)

    P.S. Pozdrav KOMESARIMA DEMOKRACIJE koji brinu što ćemo misliti i na koji ćemo način što bolje zadovoljavati njihove strasti i želje.

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s