Na blogu samoprozvanog slobodnotržišnog sociopata “Slobodna M” može se naći ovaj odličan kratki video koji pokazuje troškove socijalističkog zdravstva u Hrvatskoj, kojem domaći socijalisti vole tepati nazivajući ga besplatnim.
Uglavnom, u 2013. godini (za 2014. čini se da nema dostupnog izvješća), ukupni rashodi HZZO-a iznosili su 24,2 milijarde kuna, što je povećanje od 7,1% u odnosu na 2012.
Ukupan broj osiguranika kroz 2013. godinu kretao se oko 4,35 milijuna, što znači da je prosječan trošak HZZO-a po osiguraniku iznosio 5.563 kune godišnje ili oko 464 kune mjesečno. Naravno da je za mnoge pojedince realan trošak liječenja iznosio mnogo više, možda i nekoliko puta više od toga, dok je za neke druge iznosio ≈ 0 kuna, ali to je prosjek – oko 464 kune mjesečno.
Pa onda ako pogledamo da Državni zavod za statistiku kaže kako je prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj u 2013. godini iznosila 5.515 kuna i ubacimo te brojeve u ovaj kalkulator plaća, onda vidimo da je radnik koji radi za prosječnu hrvatsku plaću prisiljen mjesečno izdvojiti od cca 1.030 do cca 1.1475 kuna (ovisno o osobnom odbitku) na usluge HZZO-a, dakle, prisiljen je platiti trošak liječenja za bar malo više od dvoje ljudi, bez obzira koliko puta oni stvarno posjetili državne bolnice u to vrijeme i koristili usluge državnih liječnika.
A takozvani “bogati” s plaćom od npr. 12.000 kuna (što je jedva preko 1.500 eura, ispodprosječna plaća u zapadnoj Europi) prisiljeni su mjesečno izdvajati od cca 2.250 (malo vjerojatno) do cca 2.900 kuna na usluge HZZO-a, dakle, prisiljeni su financirati trošak liječenja za 5-6 osoba, bez obzira koliko puta oni stvarno posjetili državne bolnice u to vrijeme i koristili usluge državnih liječnika.
Da ne napominjem dalje, kako su zločesti bogataši s neto dohotkom od 20.000 kuna mjesečno prisiljeni plaćati za liječenje 8-12 osoba, bez obzira jesu li iti jednom kročili nogom u državnu zdravstvenu ustanovu ili vidjeli liječnika.
Zločesti bogataši se možda odluče ne čekati u redovima u čekaonicama po državnim bolnicama ili na listama čekanja za operacije, i poći kod privatnika, no, svejedno moraju financirati liječenje za nekoliko drugih ljudi u državnim ustanovama.
A kod privatnika će vjerojatno naći bolju uslugu i kraće liste čekanje, međutim, teško da će naći na puno povoljnije cijene, s obzirom da draga država koja jako brine o svojim građanima istovremeno propisuje i obvezne minimalne cijene zdravstvenih usluga kod liječnika privatne prakse.
Ali, nema veze, nastavimo socijalističko zdravstvo nazivati besplatnim. Tko zna, ako dovoljno puta ponovimo tu foru, možda stvarno i postane istina.
Tko je John Galt? 
Državni proračun RH za 1995 godinu:
28,631,605,000,00 kn
(Zemlja u ratu, ranjenici, izbjeglice, vojska na terenu, loši higijenski uvjeti,…..)
Izvor informacije:
http://zakon.poslovna.hr/public/drzavni-proracun-republike-hrvatske-za-1995.-godinu/9295/zakoni.aspx
Današnji proračun SAMO za zdravstvo:
23.527.343.920,00 kn
?!?!?!?!?!?!
Meni ovo nije jasno. Jasna mi je životna strana problema. Čovjek kada je bolestan bi dao sve da ozdravi, ali zloupotreba te životne činjenice na način da se tvrdi kako nije moguće realno izračunati društveni optimum realnih (I ODRŽIVIH) troškova zdravstvenog sustava je obični bezobrazluk. Uostalom, koliko iz tih troškova otpada na kojekakve nabave preplaćenog medicinskog materijala i lijekova??
Evo jedne informacije iz službenog financijskog izvješća HZZO-a za 2013 godinu:
(http://cdn.hzzo.hr/wp-content/uploads/2014/05/HZZO_izvjesce_2013_KB_FINAL.pdf)
“Rashodi za zaposlene u 2013. godini iznosili su
235.215.625 kn i manji su za 2,99% od rashoda
prethodne godine kada su iznosili 242.468.845
kn, a čine ih bruto plaće s doprinosima na plaće,
jubilarne nagrade, dar za djecu zaposlenika, otpremnine
radi odlaska u mirovinu, naknade zbog
bolesti zaposlenika, a sve u skladu s Kolektivnim
ugovorom za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog
osiguranja. Uredbom o nazivima radnih mjesta i
koeficijentima složenosti poslova u javnim službama
(NN 25/13 i 72/13), smanjeni su koeficijenti
za obračun plaće za 3%, s primjenom od travnja
2013. godine. Osnovica za obračun plaće i u 2012.
i u 2013. godini iznosila je 5.108,84 kn.”
Također je iz istog izvješća (stranica 126-127) vidljivo da je za ranu prevenciju zloćudnih bolesti potrošeno svega
– 14.670.991 kn. (!!!!!!!!!)
Dok je istovremeno za posebno skupe lijekove terapija kojima košta oko 600.000-1.500.000 po bolesniku koji imaju neki oblik karcinoma potrošeno skoro
600.000.000 kn sa vrlo upitnim rezultatima (nekoliko stotina bolesnika).
Znači za ono najvrijednije što je moguće imati a to su LJUDI, tj. liječnici i medicinske sestre, a u toj cifri je i administrativno i još svakoliko osoblje, potrošeno je svega 235.215.625 kn, tj. oko 1% od sveukupnog proračuna.
Meni to nije normalno i ukazuje na potpuni budući raspad sustava i to ne samo zbog pomanjkanja novca, nego zbog toga što se ogromna većina novca troši na nešto što nije od ključnog značaja.
Ne znam za Vas ali ja taj i takav posao ne bi radio za takvu plaću. Pa makar i u najdubljoj državno zaštićenoj službi. To nije normalno.
Ja sam informatičar (programer/developer) pa jako dobro pazim kakvu ću odgovornost preuzeti za kakav novac. Ali da preuzmem odgovornost za ljude i budem plaćen “kikiriki”, te da još društveno budem tretiran kao kriminalac i lopov (umjesto kao “gospon” doktor), ne hvala lijepo…
Pa netko mora biti ili lud ili beskrajno humanistički orijentiran da prihvati takav odnos. Mogao bi Vam pričati o liječnicima koji rade fenomenalne stvari, 100% su predani svojem poslu, ali od toga imaju malo osobne koristi (novčane), osim profesionalne satisfakcije.
Ali o tome se malo govori, više se govori kako je nekome plaćen neki seminar “sa strane”. I još se i masovno sudi ljudima radi toga !!!
Mislim da bez temeljite promjene prioriteta i odbacivanje svega što nije ključno, te revizije koliko novca bespotrebno odlazi u inozemstvo za raznorazne vodice “doktora trovačeka” nećemo doći na zelenu granu…. bez obzira na javni ili ne javni sustav. Javni sustav samo dodatno omogućava zabetoniravanje stvari…..
Sviđa mi seSviđa mi se
tantore, možda je došlo vrijeme za vlastiti blog:)
Sviđa mi seSviđa mi se
A što da ti kažem? Planiram nešto pokrenuti, ne baš blog, međutim zar i ovako ne trošim previše vremena na komentare. Uostalom puno je lakše kritizirati i sraćk*ti nego stvarati nešto novo 🙂
Uostalom ja da sam premijer, sve Vas ( i ne samo Vas) bi okupio kao “Think Tank” pa da se nađe neko suvislo i moguće rješenje kako dalje. Ne samo okupio nego i obilno platio iz poreznog novca, jer ako se toliko trudite bez “hvala” i bez novaca – znači da Vam je zaista stalo. Što se za profesionalne “managere” i “znanstvenike” koji vode državu ne može reći.
Pa onda nema te dovoljno visoke naknade koja se na kraju opet ne bi obilno isplatila tim istim poreznim obveznicima. I to za cijeli red veličine…..
Ali nisam. U istoj sam poziciji kao i svi Vi.
Sviđa mi seSviđa mi se
Pa što čekaš?
Dosta je bilo planiranja, vrijeme je za akciju!
Sviđa mi seSviđa mi se
ne bih htio obeshrabrit ali
intelektualac.com je, čini se, otišao, ostavio je oproštajno pismo i prokleo blogiranje: “Ne možete vi toliko blogirati i baviti se aktivizmom koliko vas oni mogu oporezivati. To je u biti to.”
Sviđa mi seSviđa mi se
Naravno, to je razlog zašto ne planiram blog…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Tantor,
ne ulazim sada u opravdanu kritiku zdravstvenog sustava, punog boljki kao i svaki segment financiran javnim novcem, samo bih Vam htjela ukazati na pogrešku u interpretaciji tablica iz izvješća HZZO-a. Naime, gore navedeni iznos za plaće mislim da se odnosi na plaće zaposlenika samog HZZO. Plaće liječnika, sestara te ostalog medicinskog i nemedicinskog osoblja iskazan je u drugim tablicama pod stavkom primarna i bolnička zdravstvena zaštita. Mislim da većina tog novca otpada na plaće, a manji dio na hladni pogon tih sustava. S obzirom da u sustavu zdravstva radi oko 65000 ljudi, vjerojatno najmanje trećina proračuna ako ne i više otpada na plaće. Zdravstveni djelatnici su svakako potplaćeni s obzirom na težinu i odgovornost posla, ali ipak na sreću ne rade za kikiriki. Osobito ne liječnici u bolnicama, od koji su neki među najplaćenijim djelatnicima u javnom sektoru, vidljivo iz objavljenih podataka centralnog obračuna plaća. Pozdrav!
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, hvala na upozorenju. Međutim jedino mjesto gdje se spominju plaće (bruto) je ovo što piše u izvješću…. drugim podatcima ja ne raspolažem. A i ne znam koliko sveukupno stručnog osoblja radi u zdravstvenom sustavu. Ja sam mislio na liječnike i medicinsko osoblje.
Međutim i dalje stoji činjenica da je proračun za HZZO jednak ukupnom proračunu RH za vrijeme rata….. a što se ostaloga tiče pročitajte dolje…
Sviđa mi seSviđa mi se
Tantore, što da kažem? Završiš medicinski faks, uđeš u sustav i nakon 15 godina u medicini skužiš da si se zajebao. Ali skužiš i to da ništa drugo ne znaš raditi. Ne mogu ja sad ici u konobare ili programere. I tako, ostaneš u medicini. Neki idu vani, iako se meni čini, bar što se Europe tiče, da je svuda isto sranje. Plaća od 30000 kn u Švedskoj može se nama činiti velika, ali ako znaš da tvornički radnik radi za 25000kn, onda vidiš da se ni to posebno ne isplati. Uvijek kažem, da je to dobar posao, to bi radili Šveđani. Anyway, svega što se uhvati država propada, pa će tako i liječnička struka. Od slobodne profesije bit će pretvorena, i vec to je, u slabo plaćene državne službenike.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, moram naglasiti da ja osobno sa zdravstvenim sustavom nemam nikakve veze, osim što sam radio na nekim projektima pa znam neke stvari, i uzgred rečeno to su mi bili financijski najlošiji poslovi od svih, a neke sam radio potpuno besplatno…..
Što se tiče liječnika, KVALITETNOG liječnika NE MOŽEŠ PREPLATITI. To nije isto kao u građevini. Slab radnik će ipak nešto korisno napraviti (uz nadzor). Ali slab liječnik će napraviti samo ZLO. Bolje da ga i nema. Da ne spominjem VRHUNSKE liječnike nego samo one kvalitetne.
Ali kako ćeš doći do kvalitetnih liječnika ako se konstantno srozava odnos prema radu i prema osobi. Nije tu u pitanju samo plaća. Novac je bitan ali on neće od ciganina sa debelim zlatnim lancem napraviti gospodina.
U Njemačkoj još uvijek stariji ljudi ženi liječnika tituliraju sa “Frau Doktor”….. to se sada vjerojatno više odnosi na ženskog doktora, ali je liječnik imao takav ugled da se i njegovoj ženi (najčešće domaćici) tituliralo sa “Frau Doktor”…. i to nije bilo bez smisla.
Zato jer liječnik MORA zračiti AUTORITETOM. To je bitna sastavnica koja doprinosi povjerenju pacijenta a time u mnogim slučajevima i izlječenju.
Usporedimo to sa današnjim stanjem gdje je liječnik obični državni službenik koji umjesto da udara pečate – ispisuje recepte, često automatikom bez da se uopće i BAVI pacijentom….
Praktički je većina liječnika primarne zaštite pretvorena u administratora. Što naravno pogoduje isključivo farmaceutskoj industriji….
Bojim se da ovakav sustav koji proizvodi samo mediokritete nije i ne može zaobići zdravstvo. To je direktna posljedica MASOVNOSTI. Dogodilo se isto kao i u nekim drugim strukama. Ekonomija, pravo, društvene znanosti, i na kraju medicina. Medicina i studiranje medicine se pomalo pretvara iz poslanja i životnoga odabira u samo još jedan fakultet DRUŠTVENOGA smjera, odnosno surogat istoga. To možda zvuči pomalo pregrubo, ali….
I sada kada tisuće mladih ljudi ide studirati medicinu a njihov primarni motiv ustvari i nije bavljenje ljudima i njihovim problemima, a više od pola tih mladih ljudi su DJEVOJKE koje po prirodnom stanju stvari (između ostaloga) ne mogu niti će ikada imati dostatan AUTORITET za liječnika, pa sada što se može onda očekivati od toga kamo ide struka…..
I onda to još spojimo sa društvenim statusom gdje se jednoga korumpiranoga (“časnoga”) sudca ili odvjetnika ne smije ništa pitati jer je to kao miješanje u “neovisnost sudstva”, a sa druge strane se vrhunskog kardio-kiruga koji je spasio tisuće života strpa u zatvor i uništi mu se karijera. Ili se grupno (masovno) sudi liječnicima jer su prihvaćali stručne seminare (“mito”)….
Potpuno je poremećen zdravorazumski sustav vrijednosti. Na kraju ćemo opet dobiti točno ono što i zaslužujemo…..
Sviđa mi seLiked by 1 person
Sve si rekao.
Sviđa mi seSviđa mi se
Nažalost, istina!
Sviđa mi seSviđa mi se
Doktore imate super blog:). Neke stvari čovjek instinktivno cijelo vrijeme osjeti,ali ipak mi je draže kad i psihijatar to potvrdi,uglavnom odlican blog citam Vas cijelo jutro danas baš se nalazim u dosta tema…
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala ti. Nastavi čitati. Nije zgorega da se i preplatiš na blog da ti ne promakne neki tekst 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
It is amazing that people who think we cannot afford to pay for doctors, hospitals, and medication somehow think that we can afford to pay for doctors, hospitals, medication and a government bureaucracy to administer it.
Thomas Sowell
Read more at http://www.brainyquote.com/quotes/quotes/t/thomassowe393325.html#SzxKjDOBdcVsZ9Pq.99
Sviđa mi seLiked by 1 person
Tantore da vas pitam malo offtopic kad bi sada ja htio doma sam postati informaticar,kako bi to najlakse napravio i koji racunalni jezici/programi bi bili najkorisniji?
Sviđa mi seSviđa mi se
@Filip
To je jako teško odgovoriti, jer ovisi o tome što ste do sada radili, kakvi su Vam afiniteti, koliko imate godina, te koliko ste skloni “samoučenju” i općenito samo-usavršavanju. Onda ovisi o tome što ustvari pod “informatikom” mislite. To je toliko širok pojam da…
Ako je riječ o samom programiranju, ovisi o tome kakve aplikacije imate na umu. Što se samih programskih jezika tiče, tu su stvari nešto jednostavnije:
C# ili Java (ili oboje) za desktop ili Internet/intranet poslovne aplikacije
Swift (Objective C) za IPhone/Ipad
Javascript/HTML za Web Client
SQL za relacione baze
C++ za sistemska programiranja, i više manje sve ostalo
C za industrijske (ugrađene) kontrolere
+ mali milion “Framework”-ova i razvojnih alata, u svim mogućim kombinacijama….
+ “Cloud” platforme po odabiru: Azure, AWS
Što se samoučenja tiče preporučam sljedeće on-line siteove (plaćaju se):
Za programere:
http://www.pluralsight.com
http://www.learnnowonline.com/
I osim toga manje za programere a više korisnički orijentirano prema raznim alatima:
http://www.lynda.com
Uz to postoje nebrojena literatura, i programerski blogovi i siteovi, gdje možete naći odgovore na često postavljana pitanja….
Temeljno je provjeriti da vas to sve skupa dovoljno zanima da bi sjedili 10-12 sati dnevno za računalom. Drugo, treba provjeriti da li ste dobar “materijal” za programera. Jer neki ljudi (bez obzira na inteligenciju) ne uspijevaju prilagoditi način razmišljanja na način koji je dobrom programeru potreban (mozak im je drugačije “ožičen”)….
Jer ako ne, ovo nije posao koji se (uspješno) može raditi bez potpune predanosti. A drugo, jako brzo zastarijevaju operativna znanja (ona koja možete lako prodati).
Ima i lakših zanimanja. Puno lakših……
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako vam više odgovara format tečajeva imate veliki izbor MOOC-ova.
https://www.udacity.com/courses/all
https://www.coursera.org/courses
https://www.edx.org/course
Dva koja se čine zanimljivima za početnike:
https://www.edx.org/course/introduction-computer-science-harvardx-cs50x
https://www.udacity.com/course/android-development-for-beginners–ud837
Sviđa mi seSviđa mi se
@Tantor i Tango hvala vam obojici za linkove i objašnjenja, probati cu ova dva pocetnicka tecaja koje tango preporuca pa ću dalje vidjeti kako će mi ići 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Zaboravili smo obojica Youtube iliti po naški “Jubitu” :). Ima i tu odličnih autora, ali treba znati što se traži jer se obrađuju točno određene teme i konkretni problemi do kojih se dolazi tek kasnije tijekom rada….. za razliku od on-line tečaja koji su ipak koncipirani tako da te vode po redu stvari…
Najveći problem je u stvari baš taj ogromni izbor svih mogućih informacija, znanja i alata, a mnogi su izvrsni, te je redovno i profesionalcu teško odrediti koja je najbolja kombinacija…..
S obzirom na složenost modernih projekata često treba poznavati i kombinirati desetke tehnologija i alata kako bi se postigao rezultat u realnom vremenu i sa ograničenim resursima…
A realno, danas biti u trendu i biti konkurentan znači izbjegavati programiranje gdje god se to može, i umjesto toga pokušati koristiti ugrađene mogućnosti pojedinih platformi i frameworka, tj. korištenje ugrađenog rada i znanja drugih programera. Tek kada to ne ide ili postoje specifični razlozi za to ide se u kodiranje….. naravno opet ovisi o čemu se radi.
U suprotnom gubiš vrijeme i rasipaš energiju, odnosno nisi konkurentan ako programiraš “toplu vodu”. Naravno, ako učiš to je druga stvar, tu trebaš “zapeti”…. a najbolji način da nešto naučiš je da si zadaš konkretan “projekt” i pokušaš ga izvesti…
Sviđa mi seSviđa mi se
@Tantor
Iako se u vecini slazem da prokomentiram jednu sitnicu koja se cesto potkrada u ovakvim usporedbama, a to je inflacija (ukamacivanje). Izmedju 1995 i 2015 je proslo dvadeset godina. Ako se posluzimo pravilom 72, ono nam kaze da ce se uz inflaciju od 5% neki iznos poduplati za 14 godina. (Kome se da neka racuna precizno.) Dakle, vec 2009 onaj iznos od 25 milijardi iz 1995 bio bi 50 milijardi bez da se ista realno povecao. Od 2009 inflacije i nije bilo previse, ali prije toga jest i bila je bas negdje 5% godisnje. Dalje, kako je rastao BDP (a rastao je), rasli su i proracunski primici cak i bez da su povecavani porezi. Odnosno, matematicki gledano, moguce je ovako nesto:
Da proracun od 25 milijardi kuna iz 1995 naraste na 100 milijardi 2015, a da pritom udio drzavnog proracuna u BDP-u padne sa 45% na 35%.
Ovo gore nisu istinite brojke — nego zelim naglasiti cinjenicu, da, ako samo citiramo iznose u apsolutnom smislu, gubimo vazne dijelove krupne slike.
Sviđa mi seSviđa mi se
Ako je za vjerovati brojevima s DZS, ukupna stopa inflacije od 1995. do danas je nekih 76%.
http://www.dzs.hr/app/rss/stopa-inflacije.html
Usput se i povećao broj penzionera, a i njihov udio u ukupnom stanovništvu.
Sviđa mi seSviđa mi se
Istina je. I nisu to sitnice, i još ima tu po nešto, kao što su privatne donacije iz inozemstva (karitas), te masovno neplaćanje koje bi još pokvarilo sliku. Ali čak i uz sve to, a osobito kada se računa porast zaduživanja iz 2001 godine,…..
Sviđa mi seSviđa mi se
Zasto previse ulaziti u brojke koliko je potroseno na “besplatno” zdravstvo? Zar netko ovdje zeli racionalizaciju troskova? Treba ukinuti obaveznu mjesecnu otimacinu za “besplatno” zdravstveno osiguranje.
Sviđa mi seSviđa mi se