Stvaranje radnih mjesta

Poznata je i često prepričavana jedna anegdota s putovanja pokojnog Miltona Friedmana po Aziji, gdje je svjedočio jednom velikom državnom projektu gradnje kanala. Naime, dr. Friedman je, promatrajući radove, ostao šokiran vidjevši da radnici iskopavaju zemlju lopatama i koriste samo primitivan alat, te upitao voditelja radova zašto im ne daju bagere i mehaniziranu opremu. Na to pitanje je voditelj radova odgovorio da se radi o programu stvaranja radnih mjesta, stoga, ako bi koristili bagere i slične strojeve, ne bi bilo tolike potrebe za radnicima, pa bi stvorili i manje radnih mjesta. Kada je čuo taj odgovor, Friedman ga je ponovo pitao: “Ako je tako, zašto im onda umjesto lopata niste dali žlice, tako biste stvorili još više radnih mjesta?”

Pouka je da stvaranje radnih mjesta ne može samo sebi biti svrha. To što smo formalno povećali zaposlenost i izmislili neka radna mjesta, ne znači da se povećalo društveno blagostanje, da se stvorila nova vrijednost, da je stanovništvo bogatije. Tome smo svjedočili i u svim socijalističkim državama bivšeg Istočnog bloka. Svi su bili zaposleni i plaćeni, a nisu ništa time mogli kupiti (tj. mogli su nešto, ali u svakom slučaju drastično manje nego njihovi “kolege” iz kapitalističkih zemalja), nova realna vrijednost se nije stvarala, bogatstvo se nije povećavalo.

Uostalom, izdvojite tri minute i poslušajte čovjeka:

Očito, to nije posve jasno sve popularnijoj revolucionarnoj ekipi iz Živog zida, koji na svom Facebook profilu objavljuju:

zz

Što reći na ovo?

1) Printanje novog novca ne znači automatski stvaranje nove vrijednosti, a pogotovo ne kada se taj novac utroši na javne radove. Naprotiv, sve što će se dobiti jest osiromašenje stanovništva, pad kupovne moći valute, redistribucija dohotka od onih koji realnu vrijednost stvaraju ka onima koji ne stvaraju, pogrešna alokacija oskudnih resursa (potratit će se neki resursi koji su se mogli učinkovitije iskoristiti) i rast državnog birokratskog aparata.

2) Kao što je već rečeno, zaposlenost nije sama sebi svrha. Izmišljanje fiktivnih radnih mjesta ne može dovesti do stvarnog gospodarskog rasta i povećanja blagostanja, već će samo dovesti do misalokacije resursa (kako kapitala, tako i rada).

3) Populisti iz Živog zida ne razumiju načelo komparativnih prednosti. Ne postoji niti jedan razlog zašto bi se hrana koju jedu stanovnici Hrvatske nužno morala proizvoditi unutar granica Hrvatske. Ako stranci mogu proizvesti neku hranu jeftinije nego Hrvati, hrvatskim potrošačima je isplativije kupovati hranu od stranaca za manje novaca, pa će im tako ostati veći dio dohotka raspoloživ za ostalu potrošnju, a Hrvati će se orijentirati na proizvodnju onih dobara u kojima imaju komparativnu prednost. Drugim riječima, njihov životni standard će se povećati.

Ono što je interesantno jest da je upravo Ivan Vilibor Sinčić, bivši predsjednički kandidat iz redova Živog zida, u jednom nedavnom televizijskom sučeljavanju hrvatskih socijalista i populista oštro kritizirao neke socijaliste iz drugih stranaka (ORaH, Laburisti, SDP…) optuživši ih izrijekom da se zalažu za plansku ekonomiju.

Pa, što li je ovo što Živi zid promovira nego planska ekonomija?

Da stvar bude još gora, nisu ovakve ideje uopće neuobičajene kod hrvatskih političara, niti su nešto posebno apsurdnije od ideja njihovih “konkurenata”. Dapače, hrvatski socijalisti (bilo da se formalno svrstavaju “lijevo” ili “desno”) kao da se međusobno natječu tko će izaći s glupljim i nebuloznijim ekonomskim programom.

Kad smo već kod toga, možda ne bi studentu Viliboru bilo loše da posluša jednom svoju bivšu protukandidatkinju i sadašnju predsjednicu, koje inače nisam neki obožavatelj, no, eto, i ćorava kokoš (ponekad) pogodi zrno:

kolinda

Oglasi

16 comments

  1. U tekstu se cijelo vrijeme PRETPOSTAVLJA EKONOMSKA LOGIKA. Međutim u navedenim primjerima ona niti je primarna niti uopće bitna.

    Friedman nije shvatio da je cilj “zapošljavanja” tolikog broja ljudi na jednom mjestu – OKUPLJANJE I ZANIMACIJA. Ako ljudima date žlicu, oni se neće znojiti i gledati će oko sebe te RAZMIŠLJATI o čemu se tu dovraga radi i tko tu koga je*e…. A to je baš ono što treba izbjeći.

    Stoga ako ima date dovoljno veliku lopatu (“Sirotanovićku”) oni će se znojiti i mučiti i neće imati vremena niti volje misliti išta. Na večer će se okupiti uz pjesmu i zdjelu graha i gdje ćeš bolje. A SVE IH IMAŠ POD KONTROLOM.

    Tu vrstu organizacije je partija uvijek znala odlično sprovesti, dok onu drugu kao što dobro znamo – nije. Friedman je ustvari bio prilično glup kada tu elementarnu stvar nije shvatio 🙂

    Da li to znači da je svaka “radna akcija” loša. Naravno da ne. Ako imaš 100.000-200.000 DOBROVOLJACA koji ionako ne rade ništa korisno i koji su za neki stvarni cilj spremni raditi cijeli dan za zdjelu graha i pivu i druženje (bez plaće), a zašto da ne. To je uz dobru pripremu i organizaciju i ekonomski i politički korisno i isplatljivo.

    Zar to nije bolje (kada već ne može bolje) umjesto ovoga što sada imamo. Za novce koji su već do sada isplaćeni za nezaposlene mogli smo imati autoceste bez kune kredita (i ne samo njih).

    Ali to nekome nije bilo u interesu. I sada ustvari realno nemamo niti kapitalizam niti socijalizam.

    Sa ovim gornjim (hibridnim) modelom mogli smo imati kapitalizam (niske poreze i regulativu) za one koji ga žele i koji su sposobni za to, i socijalizam za ove druge – u istoj zemlji i u isto vrijeme 🙂

    Mogli smo dakle dati svima ono što im je potrebno, i da svako radi ono što zna najbolje. Umjesto toga imamo neodržive nasilne kompromise – i svi su na kraju (sa razlogom) nezadovoljni.

    Tako ja na to gledam.

    Sviđa mi se

    1. Mislim da si dobro krenuo, slazem se da logika tu nije primarno ekonomska, ali ne slazem se da je ideja kontrola ljudi. Drzavne radne akcije jesu izmisljanje posla, ali logika nije niti zlobna (kontrola) niti suluda koliko se cini na prvi pogled.

      Zbog raznih razloga, medju ostalim i drzavne prirode (minimalne nadnice i slicno), ali mozda i ciklicke prirode, moguce je da postoje trajno nezaposleni ljudi. Ideja radnih akcija je da im se da nesto da rade, ne zato da nesto proizvedu, nego zato da ih se izvuce iz kuce/birtije i nezdravog mentalnog stanja kronicne nezaposlenosti. Na tom izmisljenom drzavnom poslu mogu barem odrzavati disciplinu dolaska na posao, fizicko zdravlje, stjecati neka poznanstva koja kasnije mogu dovesti do posla, mozda steci i pokoju vjestinu, pa se i vratiti kuci sa nekim sitnim novcem za zenu i djecu, sto je takodjer bitno.

      Tako da su u rasponu raznih drzavnih socijalnih transfera, javni radovi vjerojatno najmanje los oblik socijalne pomoci.

      Sviđa mi se

      1. Nisam ni rekao da je ideja kontrola ljudi.

        Trajno nezaposleni ljudi koji žele raditi postoje uglavnom zbog državnog miješanja u tržište (visoki porezi i regulacije biznisa, otežavanje poslovanja svakakvim nametima, poticanje nerada, zakoni o minimalnoj plaći, distorzija tržišta rada uzrokovana državnim “obrazovanjem”, itd.), pa, ako nam je u interesu smanjiti nezaposlenost, onda ćemo se usmjeriti na uklanjanje uzroka, a ne izmišljat poslove u šikarama, zar ne? Rješava se uzrok a ne simptom.

        Ideja radnih akcija je da im se da nesto da rade, ne zato da nesto proizvedu, nego zato da ih se izvuce iz kuce/birtije i nezdravog mentalnog stanja kronicne nezaposlenosti.

        Ovim iz Živog zida očito ideja jest da nešto proizvedu, da pripreme zemlju gdje ćemo proizvoditi NAŠU hranu. Izvlačiti ljude iz kuće/birtije se može puno učinkovitije na drugi način i još k tome bez potrebe pljačke onih koji realno rade.

        Javni radovi konkuriraju privatnom sektoru u “cjenkanju” za resurse i time umjetno povećavaju njihovu cijenu, uključujući i cijenu rada. To još više otežava zaposlenje u privatnom sektoru, dovodi do distorzije relativnih cijena, itd. Koliki će učinak sve toga na kraju biti, ovisi naravno o konkretnim iznosima tih troškova i opsegu javnih radova.

        Tako da su u rasponu raznih drzavnih socijalnih transfera, javni radovi vjerojatno najmanje los oblik socijalne pomoci.

        Što je najmanje loš oblik socijalne pomoći ovisi o tome o kolikom iznosu u konkretnom slučaju govorimo. Trošenje 20 milijardi na naknade za nezaposlenost je svakako lošije od trošenja 10 milijardi na javne radove… međutim, teško da bi većina tih trajno nezaposlenih dobrovoljno pristala poći krčiti šikare za neku cifru koja je gotovo jednaka socijalnim naknadama koje bi dobili da ne rade ništa i stoje doma.

        Sviđa mi se

        1. Glede kontrole, odgovarao sam Tantoru.

          Sto se tice ideje da je za nezaposlenost odgovorna uglavnom drzava, stvari nisu bas tako jednostavne kao sto ti se cini.

          Kako objasnjavas, recimo, visoku nezaposlenost na Kosovu? Nije uopce problem tamo u drzavnoj regulativi.

          Ili, ovaj graf (usporedba Hrvatske, Slovenije i Grcke po stopi nezaposlenosti):
          https://www.google.es/webhp?sourceid=chrome-instant&ion=1&espv=2&ie=UTF-8#q=croatia%20unemployment%20rate

          Mislis li da su u Sloveniji porezi nizi nego u Hrvatskoj, regulativa manja, zakon o radu fleksibilniji? Ako nije, a nije, zasto je onda tamo nezaposlenost niza nego u Hrvatskoj?

          Ili, usporedi stope nezaposlenosti u Gruziji, koja je provela snazne trzisne reforme, i Armeniji, koja nije:
          http://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_Georgia_%28country%29#Unemployment

          Da ne nabrajam sad dalje… imas puno primjera drzava u kojima je lako zaposlit i otpustit koje imaju visu nezaposlenost nego drzave u kojima je sve zivo izregulirano.

          Ekonomska objasnjenja oko toga da intervencionizam steti trzistu rada su nesumnjivo tocna, ali niposto nisu dovoljna za objasnjenje stope nezaposlenosti u ovoj ili onoj zemlji.

          Sviđa mi se

          1. Pardon, Šimune, nisam bio uopće skonto da je komentar upućen Tantoru, pa mi nije bilo jasno o čemu govoriš.

            Gle, ne mislim ni ja da se sad može točno i u potpunosti objasniti svaka stopa nezaposlenosti u nekoj zemlji na temelju par parametara. Razlozi variraju od slučaja do slučaja, ali postoje neke stvari koje znamo, koje vrijede uvijek i svugdje, i koje utječu na to.

            U vezi objašnjenja stope nezaposlenosti u nekoj zemlji, prvo treba dosta paziti s tom stopom nezaposlenosti, kao i uostalom sa svakim drugim agregatnim ekonomskim indikatorom. Pošto u broj zaposlenih ulaze i javnosektoraši, tada nije neobično da u nekoj zemlji nakon tržišnih reformi stopa nezaposlenosti ne pada odmah, pa čak i da poraste.

            Evo primjer, neka država (recimo da je to Gruzija, koja ima nižu nezaposlenost od Armenije) provede neke tržišne reforme. Ako su te reforme podrazumijevale rezanje državne potrošnje i otpuštanje nekih uljeba, u kratkom roku nužno imamo neki porast stope nezaposlenosti, jer u tu stopu računamo i “zaposlene” u javnom sektoru, ali u privatnom sektoru niži porezi, liberalizacija tržišta i manje regulacije moraju dovesti do niže nezaposlenosti, ceteris paribus. Također, tu treba uzeti u obzir i očekivanja ljudi i tzv. regime uncertainty.

            Za Kosovo ne znam stvarno ni kakva je tamo zaposlenost, ni kakve su regulative. Ono što Wiki daje kao neko pojašnjenje:

            FDI in Kosovo is still a relatively small contribution to the Kosovo economy, compared with other transition economies. Much of the reason is, apart from a late start in 2000-2001, because of legal and political uncertainties, and an incomplete, contested, and very slow system of privatisation before the declaration of independence in 2008. Thus Kosovo still retains a state-owned telecommunications company, a state-owned electricity monopoly (with the largest lignite reserves in Europe), and a ski-resort in Brezovica (a Serb-majority area) which was the Winter Olympics reserve site during the Sarajevo Winter Olympics. All of these are now under the process of privatisation.

            Za Sloveniju također ne znam detaljno kakve su im sve regulative, porezi su nešto malo (simbolično) manji, vjerojatno je to tu negdje sve vrlo slično. E sad, zašto je kod njih takav intervencionizam rezultirao time da imaju baš 10% nezaposlenost, a u Hrvatskoj blizu 20%, ne znam.

            Inače, što se tiče ovih primjera strukturne nezaposlenosti kod tih “trajno nezaposlenih” ljudi koje navodiš, vjerujem da su oni prirodan produkt bivšeg komunističkog sistema. Ljudi koji su cijeli život proveli u nekim mastodontima koji su preživljavali na državnom zaduživanju i subvencijama (kao i brodogradilišta, željeznice…), u biti firmama koje uopće nisu trebale postojati na tržištu, nego su ih države godinama držale na životu, kada su se ta njihova radna mjesta koja nisu trebala postojati konačno ugasila, oni teško mogu naći neki drugi posao jer su u međuvremenu prošla desetljeća, promijenila se potpuno slika tržišta rada i traženih kvalifikacija, a oni su navršili 50 i 55 godina i nemaju vremena ni sposobnosti za neke prekvalifikacije. Niti su informatički pismeni, niti znaju kakav strani jezik, a ono što znaju raditi i što su radili nikome ne treba.

            Još jedna stvar koja tim starijim polukvalificiranim radnicima ne ide nikako na ruku prilikom zapošljavanja su konkurencija studentskih ugovora. Danas poslodavac može zaposliti studenta bez gotovo ikakvog troška osim provizije studentskom centru od nekih 12%. Porez na dohodak se ne plaća, za mirovinsko i zdravstveno nešto skroz simbolično tipa >5%, nema nikakvih minimalnih nadnica, nema godišnjeg odmora, nema otkaznog roka, praktički nema ni ograničenja radnog vremena, može se otpustiti kako mu se sprdne, itd. Uglavnom, vrlo privlačna opcija za poslodavca, pa kod takvih nisko plaćenih poslova koji ne zahtjevaju neka specifična znanja, još jedan značajan faktor koji starijim “običnim radnicima” otežava legalno zapošljavanje.

            Sviđa mi se

  2. Ja dosta razmisljam o tome zasto je u nekim zemljama nezaposlenost visoka, a u drugima niska. Da postoji jedno jednostavno objasnjenje, vec bih ga negdje procitao.

    Mehanicka objasnjenja koja objasnjavaju nezaposlenost sa jednim ili dva parametra, ili jednom ili dvije tvrdnje, nisu dobra objasnjenja.

    Nedavno je bio u novinama nekakav humanitarni mini-projekt, gdje se nekom covjeku u Sisku koji ima sina a zive u trosnoj baraci, skupljao novac. Taj covjek (otac) je nadnicar, tu i tamo nesto napravi po selu, ali zaradi jako malo.

    Mislim da je nama uredskim radnicima sa suvremenim vjestinama tesko shvatiti koliko ima ljudi koji su tesko zaposljivi iz ovog ili onog razloga. Ima tu i kulturnih/mentalnih faktora… drzavna intervencija nije jedini problem. Spomenuti nadnicar garant radi na crno, dakle nije minimalna nadnica nesto sto ga sprjecava da zaradi vise.

    Ili, vozio sam auto kroz Glinu, vidio zgradu bivse zeljeznicke postaje, parkirao i izasao napraviti par fotografija mobitelom. Prilazi mi covjek u nekim ranim pedesetim godinama i pita me hoce li biti kakvog posla za njega, ja se zbunio, a on objasnjava da je mislio da sam dosao iz HZa i da slikavam jer ce se obnavljati pruga, i usput mi isprica svoje jade oko nemogucnosti nalazenja posla.

    Ili, onaj tip sto je bio na Nedjeljom u 2 ispred “radnicke fronte”. Mislim da su ga predstavili kao “obican radnik”. OK, s jedne strane njemu se sve pobrkalo u glavi sto se tice ekonomsko politickih ideja. Ali s druge strane, on je trajno nezaposlen.

    Takvih ljudi ima citava armija. Ljudi koji su ocajni za poslom i ne glumataju princeze, stvarno su spremni raditi gotovo bilo sto, i za malo novca, pa ne uspjevaju.

    Ako ce im drzava pomagati, onda smatram da su radne akcije najmanje losa opcija.

    Sviđa mi se

    1. Pa ljudi ne nalaze poslove kad ih nema tko zaposliti. Hrvatski poduzetnici zadnjih 7-8 godina kumulativno ostvaruju gubitak, firme se zatvaraju, ljudi se otpuštaju, a naravno da će tu prvi nastradati oni čije kvalifikacije ne odgovaraju onima koje se traže u deficitarnim poslovima.

      Liked by 1 person

    2. To sefe! Radne akcije moje mladosti! Nikada nisam bio na radnim akcijama ali mi je svojedobno jedna cura koja je bila na radnim akcijama objasnila stvari o cvijecu i pcelicama na jpraktican nacin. Eh, zlatna vremena moje mladosti! Ne toliko sto su bila zlatna vremena, nego sam ja imao 19 godina i nisu me boljela kriza.

      Sviđa mi se

  3. Stvar je vrlo jednostavna: iz socijalizma smo naslijedili golemu birokraciju koja je vladala drzavom. Vlada i danas. Naravno da je posrijedi kontrola, jer kada bi poduzetnici otvarali radna mjesta, vodili bi se ekonomskom logikom a ne bi zaposljavali po podobnosti.
    Cijeli taj “tranzicijski” mehanizam je u sustini identican bivsem sistemu, s tim da sada smijes govoriti sto god zelis. I cijela stvar ima podrsku ljudi. Jedna clanica moje rodbine je pitala kako izgledaju stvari u SAD. Ja sam joj lijepo rekao da nas u firmi ima svakakvih: crnih, bijelih, zutih, Indijaca, Rusa, jedan Nijemac, jedan Britanac i dva Hrvata. Ona je zgrozeno rekla da se nada da to nikada nece doci u Hrvatsku i da ne zeli da se njezin Ante mora takmiciti za posao sa “tim kojekakvim ljudima”, uz neopisivo prezrivi izraz lica. Njezin sin Ante radi u HEP-u. I prici je kraj.
    Svi oni koji su u gornjoj prici dobili lopate, su ih dobili po partijskoj liniji, bas kao sto se radna mjesta dobivaju po partijskoj liniji u Hrvatskoj. Naravno da je svrha kontrola. Partija kontrolira tko ce dobiti lopatu. Nepodobni ne mogu dobiti lopatu. I naravno da je to strasno neefikasno, ali se bar njezin Ante ne mora takmiciti s “kojekakvim ljudima”. A Antu placaju hrvatski porezni obveznici. Ne jednog Antu nego njih desetine tisuca.

    Sviđa mi se

    1. Što se tiče primjedbe o “kojekakvim” ljudima, u smislu kao da je riječ o neshvatljivim zorgovima iz treće galaksije to je naravno izraz čistog provincijalizma i poimanja svijeta na relaciji tv sapunica- tržnica-lonac-prva susjeda trač, i tako to i treba gledati.

      Ali se u potpunosti slažem kako u Hrvatskoj niti pod kojim okolnostima ne smije doći do situacije izmjene strukture stanovništva u smislu kao što je to u USA. Znači Ante u Hrvatskoj ne smije doći u poziciju da se takmiči za posao sa 3 kineza ili 5 indijaca, jer će Ante – izgubiti to takmičenje. I nakon 50 godina više neće biti ovdje niti jednog Ante-a, koji bi se takmičio.

      Iz jednostavnog razloga što je riječ o narodima koje nije moguće asimilirati u civilizaciju i kulturu kao što je Hrvatska. Za razliku od Čeha, Njemaca, Ukrajinaca,… koji su se doseljavali stotinama godina i već u prvoj generaciji postajali Hrvatima.

      Čak i USA, koja je nastala na principu useljavanja i koja je izmislila termin “melting pot” će tek u godinama koje tek dolaze osijetiti posljedice masovnog useljavanja ne-europskog stanovništva i djelovanja neprijateljskih ili jednostavni drugačijih elita – iznutra. I na kraju će ukupna šteta za društvo premašiti koristi od dinamike koja se nesumnjivo dobija takvim pristupom.

      To što tebi takva situacija trenutno naravno odgovara, i što radiš u poticajnoj sredini okružen pametnim ljudima, i to što je više stranaca to se i ti osjećaš manje strancem, svakako nije argument kojim se navedene činjenice mogu pobiti.

      Uostalom ispada kao da konkurencija nije moguća ako je ona između Antiše i Štefa, nego samo ako je između Antea i Pairubia ili Xinga……

      Ostalo si sve dobro napisao.

      Sviđa mi se

  4. Mislim da vlada nikako ne bi smjela poticati pozitivne eksternalije na način da zapošljava ljude na neke pro forma poslove. Ako ljudi nemaju “incentive” da budu disciplinirani i da rade, neće im nikakva mjera pomoći.

    U Hrvatskoj živi 97% kolektivista i svatko tko preferira filozofiju klasičnog liberalizma (a kamoli nešto “radikalnije”) se u Hrvatskoj mora osjećati poput stranca.

    Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s