Je li TTIP sporazum o slobodnoj trgovini?

Urbani socijalisti diljem Europe, ali i po Hrvatskoj, u zadnje vrijeme negoduju oko usvajanja sporazuma o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (Transatlantic Trade and Investment Partnership – popularno TTIP), predloženog ugovora o slobodnoj trgovini između Europske unije i SAD-a kojim bi se navodno trebao olakšati protok kapitala između tih federacija i olakšati investiranje, te donekle smanjiti moć državnih političkih vlasti da reguliraju neke tržišne odnose.

Naravno, socijalisti i komunisti preziru sve što ima ikakve veze s tržištem, kapitalom, slobodom, poduzetništvom, stranim ulaganjima, globalizacijom, privatnim vlasništvom, itd. i diže im se kosa na glavi na samu pomisao da bi netko negdje mogao bilo što raditi, a da to nije pod strogom kontrolom državnih birokrata. No, dobro, na to smo već navikli.

Prema tome, nije ni čudno da se socijalisti onda protive i nekom projektu koji kao cilj eksplicitno navodi ukidanje trgovinskih barijera, smanjenje nepotrebnih regulacija, liberalizaciju tržišta, olakšavanje investiranja, i sl.

Nego, pustimo socijaliste i njihova trkeljanja na trenutak na stranu.

Ne znam što točno što piše i što će sve pisati u tom sporazumu kad i ako se donese, niti mi se da to čitati, niti mogu sa sigurnošću reći hoće li prosječnom stanovniku Hrvatske i EU biti bolje ili gore nakon eventualnog usvajanja predloženog sporazuma, ali ono što mi se čini jest da to i nije baš neki sporazum o slobodnoj trgovini.

A to kažem iz jednostavnog razloga što bi spomenuti sporazum u finalnoj verziji trebao imati neka 24 poglavlja i nekoliko stotina stranica teksta (ako ne i tisuća). Slično tako, CETA – ekvivalent TTIP sporazuma kojeg je EU sklopila s Kanadom (doduše, još se čeka odobrenje Europskog parlamenta) je dug ukupno 1634 stranice i pun je svakakvih mogućih regulativa, odstupanja i zahtjeva, a službeno bi također trebao predstavljati sporazum o slobodnoj trgovini.

Nešto što je dugo preko 1000 stranica teksta ne može biti samo sporazum o slobodnoj trgovini. Pravi sporazum o slobodnoj trgovini bi mogao stati na jednu stranicu A4 papira ili čak u jednu rečenicu i glasiti nekako ovako:

Stupanjem ovog ugovora na snagu, ukidaju se sve prepreke slobodnom protoku roba, usluga i kapitala između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

OK, ovo je pojednostavljeno, možda bi se moglo dodati tu još ponešto pa da bi to i dalje moglo proći pod dogovaranje slobodne trgovine, ali uglavnom, nema tu puno mjesta za propovijedi od tisuću stranica.

U svakom slučaju, ako griješim i ako se stvarno radi o sporazumu o slobodnoj trgovini, te ako dođe do stvarnog ukidanja carina, liberalizacije tržišta, ako političari budu manje gnjavili investitore, a države se manje miješale u dobrovoljne odnose ljudi, to će svakako biti jako lijepo i dobar korak u pozitivnom smjeru. Međutim, nemojmo samo biti naivni.

A što se tiče socijalističkih aktivista i njihovog protivljenja slobodnoj trgovini općenito, tu se radi samo o njima svojstvenom ekonomskom analfabetizmu i nerazumijevanju zakona komparativnih prednosti, jednog od osnovnih i najvažnijih koncepata u ekonomiji.

Inače, poznata je jedna anegdota kada je poznati matematičar Stanislaw Ulam upitao Paula Samuelsona, keynesijanskog ekonomista i simpatizera socijalističkih ideja, da navede jednu propoziciju iz društvenih znanosti koja je točna, a da nije trivijalna. Kao odgovor na to pitanje, Samuelson je naveo upravo zakon komparativnih prednosti, objasnivši:

That this idea is logically true need not be argued before a mathematician; that it is not trivial is attested by the thousands of important and intelligent men who have never been able to grasp the doctrine for themselves or to believe it after it was explained to them.

Oglasi

7 comments

  1. Da, iako se mnogima automatski diže kosa na glavi od samog spomena tog sporazuma, prvenstveno zato jer patološki MRZE BILO ŠTO ŠTO IMA VEZE SA USA. I tu ne mislim samo na socijaliste.

    Koji je izvor te i tolike mržnje, meni niti uz najbolju volju ne ide u glavu. To nije samo kritičnost prema onome što objektivno ne valja ili prema određenim aspektima vanjske politike koju provodi USA, nego baš o iracionalnoj mržnji, potpomognutoj potpunim nerazumijevanjem globalnih odnosa u svijetu, krajnjeg provincijalizma i nepostojanju bilo kakve kritičke usporedbe prema drugim “igračima”. Iako bi svakome tko ima imalo soli u glavi trebalo biti u interesu da ne živi pod dominacijom Kine ili Rusije na primjer, ali eto…..

    Ja osobno smatram taj sporazum korakom u dobrom pravcu. I ekonomski, i politički i geostrateški. Ali se također slažem sa autorom po sumnjama o tome koliko će taj sporazum zaista imati pozitivnog efekta iz naše perspektive.

    Nisu tu samo razlike u mentalitetu, porezima (PDV u Europi), nego i nove regulative koje se masovno donose na lokalnoj razini i različito tumače od zemlje do zemlje. Osobito sve veća regulativa interneta. Kolika je vjerojatnost da se mali poduzetnik bez vojske odvjetnika snađe u toj regulativi? Ali to je općeniti problem koji nije specifično vezan samo za taj sporazum.

    Doduše, tu možda ima više problema za (male) kompanije iz USA koje žele poslovati u EU, ali više pogodnosti za male kompanije iz EU koje žele poslovati na USA tržištu 🙂 Barem ja to tako vidim.

    U svakom slučaju ostaje da se vidi. Mene brine netransparentnost toga procesa, koja nije samo posljedica enormne papirologije, nego i netransparentnog odabira pregovarača i “dogovarača”.

    Sviđa mi se

    1. Ma, dobro, vjerojatno taj ugovor jest neki korak u dobrom pravcu, ako se ispostavi summa summarum da će rezultirati nešto manje represivnim tržištem i manje miješanja države nego što je sada, ali mislim, čega je sve tu izbrojano i nabrojano na 1500+ stranica, teško da se može nazvati baš lijepim primjerom sporazuma o *slobodnoj* trgovini.

      Sviđa mi se

  2. Gdje je socijalistički internacionalizam kada se govori o slobodnoj trgovini ili globalizaciji?
    Sve u svemu još jedan dokaz netrivijalnosti zakona o komparativnoj prednosti.

    Slažem se s ovim osjećajem oko TTIP-a, ali mislim da je to više posljedica činjenica da s obje strane atlantika imaju stotine hiljada stranica raznih regulativa… 😦

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s