Teret države nekad i danas

U jednom malo starijem tekstu o razvoju zapadne Europe, Dan Mitchell je ukazao na jedan od ključnih faktora rasta životnog standarda i prosperiteta u zadnjih stoljeće i pol na Zapadu:

gdpGrafikon pokazuje udio državne potrošne u BDP-u navedenih zemalja. Tu su podaci do 1960. godine, međutim, do danas je taj udio još značajno porastao, tako da je danas u svim ovim državama on oko 50%, čak ponegdje i viši. Ono što je iz ovoga jasno jest da je na razvijenom Zapadu prisutan trend sve većeg povećanja udjela državne potrošnje u ekonomiji, sve veći udio razmjena među ljudima otpada na državnu prisilu, a sve je manje slobodnih interakcija pojedinaca.

Zapadne su se zemlje najviše razvile, i životni standard stanovništva je najviše porastao, u periodu relativno slobodnog tržišta i vrlo ograničene vlasti, ugrubo krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi. To je bio period najbržeg rasta prosperiteta masa u povijesti ljudske civilizacije, a istovremeno udio države u ekonomiji je iznosio oko 10% ili čak i manje. Nije prošlo niti cijelo stoljeće, a države već upravljaju s više od pola gospodarstva, porezno opterećenje stanovništva je drastično poraslo, države reguliraju svaki vid privrede, te stalno ulaze u nove dugove na račun poreznih obveznika i onih kojih će to tek postati.

Što je veći udio državne potrošnje, to je tržište zagušenije, i onemogućeno mu je da radi. Svaka kuna ili dolar koji država potroši, oduzet je onima koji su ga zaradili i potrošen suprotno željama legitimnih vlasnika. Što je veća državna potrošnja, to je i veća misalokacija rijetkih resursa u ekonomiji, te se akterima na tržištu šalju pogrešni signali i potiču se nepoželjno ponašanje. Na gornjem grafikonu nisu prikazani udjeli državne potrošnje u dohotcima bivših komunističkih država Istočnog bloka, međutim, možemo pretpostaviti da su uglavnom bili oko 90%. Kako je završio taj eksperiment, ne treba posebno napominjati.

S druge strane, slobodnije tržište (manje miješanja države u dobrovoljne odnose pojedinaca) omogućava učinkovitiju alokaciju rijetkih resursa i veću akumulaciju kapitala, o kojoj ovisi produktivnosti rada i realne plaće. Slobodno tržište znači zdravu konkurenciju, a konkurencija vodi višem stupnju kvalitete dobara i nižoj cijeni, te boljoj diverzifikaciji. Sloboda poduzetništva vodi novim inovacijama i tehnološkom rastu, daje mogućnost kreativnim pojedincima da iskoriste svoje sposobnosti i budu nagrađeni za njih.

Upravo period relativno slobodnog tržišta koji su imale zapadne države im je omogućio veliku akumulaciju kapitala, pa si one mogu danas “priuštiti” ovakve razine državne potrošnje, međutim, to sve plaćaju njihovi građani kroz ukupno niži standard nego što bi bio da nema toliko državnog trošenja i intervencionizma. Slično kao što su si, primjerice, Paul Gascoigne ili George Best mogli dozvoliti pokoju čašicu čak i na dan utakmice, no, to je ipak imalo svoje posljedice.

6a0112796fbf2128a401156f0530d7970c-800wi

Udio državne potrošnje u SAD

Naravno, nije to jedini faktor koji utječe na gospodarski rast i razinu životnog standarda u nekoj zemlji. Ovisi puno toga i o samoj kulturi, mentalitetu, vremenskoj preferenciji stanovništva, njihovoj prosječnoj životnoj dobi i inteligenciji, geografskom i geopolitičkom položaju, dostupnim resursima u zemlji, itd., ali te su stvari u kratkom roku uglavnom zadane.

Oglasi

9 comments

  1. Odličan tekst. Ustvari se radi o prebacivanju ovlasti (moći) upravljanja sa slobodnog pojedinca na državni komitet. Sa jedne strane se inzistira na formalnim slobodama i “pravima” sve do krajnjeg načelnog apsurda, a sa druge strane se stvarni mehanizmi (mišići) za upravljanje i provedbu te slobode oduzimaju pojedincu i prebacuju u ruke komitetima. I onda se to zove “demokracijom”. To je masovna hipnotička iluzija i prijevara globalnih razmjera.

    Ja bi dodao još i to da bez drastičnog prebacivanja novčanih tijekova u ruke država i političara ne bi bili mogući niti prvi niti drugi svjetski rat, tj. ako bi rata i bilo on ne bi bio moguć u tom razmjeru i opsegu. Pogrešna je pretpostavka da je zbog tih ratova došlo do centraliziranja moći u ruke države. Prije će biti da su i jedan i drugi rat namjerno forsirani u tom obliku (između svega ostaloga) baš i zato da se namjerno stvori takva situacija.

    Davanje prevelike moći, a o tome se ovdje radi u ruke uskoga kruga ljudi, i to ljudi koji su po definiciji najmanje zaslužni za stvaranje realnih dobara i uz sve to najmanje odgovorni za posljedice svojih djela je zagarantirani put u katastrofu.

    Načelno si već dopustio da ti država diktira sve čega se sjeti, i da ti uzme koliko god želi i može običnom silom. Dakle, temeljne slobode si se već odrekao, odnosno nisi je niti imao. Čak ti je to potpuno normalno da netko drugi ZAKONSKI (prisilno) odlučuje o 75+ % tvoga rada (vremena), a da te pri tome ništa ne pita. Ovo je društvo bezumlja i luđaštva pa je biti lud – normalno. A onaj koji se protiv toga ludila buni je – nenormalan i opasan.

    Ljudi danas ne shvaćaju da su državni totalitarizmi mogući prvenstveno zato jer su sve poluge upravljanja već prebačene u ruke nekakvog komiteta. Ustav i zakoni su dobra stvar ali nažalost slaba brana koja lako pada kada je sva infrastruktura za totalitarizam već operativno spremna i realno već u funkciji. A poneki zakon koji je barem formalna brana totalnom iživljavanju se lako ukine ili promijeni preko noći. Neki paraf će se već naći…..

    Kada se društvo ne rukovodi REALNIM NAČELIMA ili su ta načela u srži pogrešna ili degenerirana, to se mora loše završiti, bez obzira na sva uljepšavanja, fasade i “dobre namjere” komitetlija…

    Sviđa mi se

  2. Više od polovice od tih 50 %, kako gdje, troši se na državu blagostanja (tu bi trebalo dodati i troškove njezina servisiranja u vidu birokracje, što je još koji postotak gore – eto nas u međuratnom razdoblju).
    A sad oni koji su na DB inzistirali, koji su se potrudili rasturati liberalne i tržiše mehanizme, sad ih DB praktički više i ne zanima. To jednostavno više nije dovoljno.
    Kaže i naš bivši ministar kulture Antun Vujić da se socijaldemokracija mora radikalizirtati, ovdje, u RH, i da SDP propada zato jer ne postaje radikalan.
    A to znači da ovih 50% treba dići na – koliko? Očigledano na sve.

    Liked by 1 person

  3. Ali tko danas želi da država ima razinu potrošnje kao u 19. st? Nije da se danas mašta o tom stoljeću i veli: eh, kako nam je onda bilo dobro. Osim jedne, rekao bih zanemarive, manjine većina ljudi ipak želi mirovinski i zdravstveni sustav, javno školstvo, socijalnu pomoć i druge javne usluge. Zlatnim razdobljem rasta na zapadu se smatraju poslijeratne godine tzv. les trente glorieuses. Naravno, to je period obnove pa je ta iskustva teško primijeniti na neka duga razdoblja. Isto kao što je rast u Sjevernoj Americi krajem 19. st ili u Sjevernoj Koreji 50-tih teško primijeniti na današnje vrijeme. Kad je riječ o Zapadu, mislim da je do nekakvog “kraja povijesti već došlo: biračko tijelo želi kontroliranu tržišnu ekonomiju i znatnu socijalnu državu. Na žalost je tako, ne vidim da će se to u bližoj ili daljoj budućnosti znatno promijeniti. Borba koja preostaje je unutar te i takve demokracije, da bar bude sličnija nordijskoj, a manje slična grčkoj ili hrvatskoj.

    Sviđa mi se

    1. Nažalost u pravu si. Ljudi sve to stvarno žele, i spremni su odbaciti sva načela da bi dobili sladoled – danas. Ali na to se treba podsjetiti čuvene izreke Benjamina Franklina:

      ”People willing to trade their freedom for temporary security deserve neither and will lose both.”

      Prevedeno: Ljudi koji su spremni prodati vlastitu slobodu za privremenu sigurnost, ne zaslužuju niti jedno niti drugo, i na kraju će izgubiti oboje.

      U toj je izjavi ustvari fantastično rečena i sažeta suština svih stvari….

      Drugim riječima, takvi ljudi o kojima ti govoriš su bezumna stoka koju treba silom i prevarom trpati u torove da bi se na kraju sa njima radilo što god se želi, jer drugo ionako ne zaslužuju….

      Kuća se gradi od kamena a ne od zraka. Ne možeš sa mentalnim robovima imati demokraciju ili slobodu. Rob će uvijek prije cijeniti i poštovati čvrstog gazdu i jaki bič. To je samo iluzija i prodaja magle glupanima. Demokracija je nemoguća bez prenošenja velikih ovlasti i odgovornosti na sve uključene. Bez toga je riječ o običnom igrokazu i farsi a ne o demokraciji. A nordijsku demokraciju – bože nas sačuvaj.

      Imaš primjer te demokracije u Norveškoj, pa onaj koji nešto zna o situaciji tamo zna jako dobro o čemu to pričam…..

      Sviđa mi se

  4. S razvojem zemlje, zemlja dodje do nekog standarda kada kazu dosta nam je potpune slobode imamo sve sto nam je potrebno ajmo sada to pokusati ocuvati ulagati u izvrsno skolstvo, zdravstvo, socijalu. Primjer je skandinavija i to je super ako to mozes odrzati. Problem je ukoliko dodje do pada, pa kad moras smanjivati ljudima prava, a najgore je imati pa nemati, pa dodje do bunta i koje svega. Tu posljedicu imamo mi, jer eto sad nema reformi i rasta jer se zeli zadrzati nesto sto je trenutno preskupo za nas, zapravo cijela juzna europa ima isti problem. Sto tek ukoliko to predje i na skandinaviju, onda cemo tek vidjeti opiranje promjenama.

    Sviđa mi se

    1. Problem je u tome što je takve sustave moguće održati jedino konstantnim ulaganjem “energije”. Znači trebaš uzimati nekome prisilom porezni novac, trebaš imati zaposlene ljude (policiju, administraciju) koja će nadzirati i sankcionirati “prikupljanje”, onda administraciju koja će “dijeliti” i nadziratelje tih djelitelja,….

      Drugim riječima dobio si – socijalizam. Sustav koji je UVIJEK i dokazano neodrživ. Jer broj onih koji iskorištavaju (zloupotrebljavaju) sustav konstantno raste, potrebe i želje rastu, administracija raste, porezi rastu i tako u krug sve do sloma. To je neminovna posljedica.

      Realne slobode padaju jer broj zakona i propisa eksponencijalno raste, raste korupcija jer broj “administratora” i količina novaca u zajedničkoj kesi raste, i na kraju se to pokriva nekakvim izmišljenim slobodama, tipa kao slobodan si odabrati svoj spol. Jesi, isto kao što si slobodan birati pod kakvom gravitacijom želiš živjeti. A sve se to radi jer imaš hrpu ljudi plaćenih tuđim novcem koji ne rade ništa drugo nego smišljaju takve nebuloze. A i da se prikrije i zamaskira nedostatak stvarnih sloboda odlučivanja za svoj vlastiti rad i život.

      Jedina alternativa je povrat stvarne moći (i odgovornosti) u ruke pojedinca. A to se ne radi tako da uzimaš nekome 75%+ njegovog rada, ili da se legislativom miješaš u svaki vid privatnog i društvenog života. Jer je to – DIKTATURA.

      Sviđa mi se

  5. A koje je to zlatno doba sloboda koje sad gubimo? Ljudi dosegnu neki standard i onda kažu dosta nam je slobode. A gdje je to mitsko razdoblje? Mislim, samo pitam. Austro-ugarska, viktorijansko doba, divlji zapad, srednji vijek? Nije li pojedinca kao takav ipak danas slobodniji – ako slobodu gledamo kao mogućnost izgradnje života u skladu sa svojim željama? Možeš biti u pustinji savršeno slobodan – nitko te ne dira i gnjavi – a ipak nemaš nikakve mogućnosti i prijeti ti skora smrt. Sad gledam ne iz neke ideološke pozicije nego iz pozicije pojedinca – kao takav htjet ću povećati slobodu koristeći svako sredstvo koje je na raspolaganju, ako je to tržište, dobro, ako je to država, dobro, ako je to tzv. civilno društvo, dobro…isto kao što i opasnost za osobnu slobodu može dolaziti iz svih navedenih smjerova, nekih više, nekih manje (države daleko najviše ako nije zauzdana ustavnim ograničenjima).

    Sviđa mi se

    1. Ako odgovaraš i možeš biti tjeran i osuđen po 1.000.000+ raznih propisa i parafa (broj raste), koje ne samo da nema šanse da ih ti razumiješ ili znaš za njih, nego ih ne razumiju niti odvjetnici niti suci (zato svaki sudac može drugačije primijeniti većinu propisa).

      Ako ti netko može uzeti svo vlasništvo na koje si već više puta platio porez, zato jer isti nisi platio još jednom.

      Ako ti netko silom može raspolagati tvojim vlasništvom.

      Ako ti netko može dekretom oduzimati većinu zarađenoga, i još ti pri tome raditi štetu.

      Ako ti se netko miješa u brak tako da te a-priori kao muškarca gleda kao nasilnika.

      Ako ti netko silom djecu odgaja da te preziru i uči ih lošim i nepotrebnim stvarima.

      Ako ti netko silom može djecu izlagati opasnim materijama bez ikakve realne osobne ili skupne odgovornosti.

      Ako ti netko realno uskraćuje pravo samoobrane.

      Po meni to baš ne zvuči kao sloboda. Ali valjda ovisi i o tome koga pitaš. Ako pitaš roba sa lancem oko vrata kojega se bičuje jednom tjedno što je sloboda vjerojatno nećeš dobiti odgovor koji očekuješ.

      Sve je to stvar osobnih kriterija. Ako su prenisko postavljeni tu ti nitko sa strane ne može pomoći….

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s