Trgovina je igra s pozitivnom sumom!

U pozadini mnogih ljevičarskih mitova (“Poslodavci parazitiraju na radnicima”, “Bogati su sve bogatiji, jer su siromašni siromašniji” i sl.) stoji jedna često neizrečena zabluda, a to je da je ekonomija igra sa sumom nula (zero-sum game), odnosno, situacija u kojoj dobitak jedne strane nužno znači gubitak druge strane u istom iznosu. Socijalisti valjda misle da je ukupno bogatstvo kao jedan kolač fiksne veličine, pa tako jedna strana može dobit isključivo na štetu drugih. Nečiji profit nužno znači gubitak nekog drugog, pa prema tome, zbog nečijeg bogaćenja, netko drugi je osiromašen. U igri sa sumom nula, agregatni dobici i gubici su uvijek jednaki nuli.

Kao i obično, istina je potpuno suprotna socijalističkoj naraciji. U ekonomiji zasnovanoj na principu slobodnog tržišta, sve transakcije među pojedincima su dobrovoljne. Slobodno tržište se sastoji od ogromnog broja različitih pojedinaca koji stalno međusobno razmjenjuju dobra (direktno ili indirektno) na dobrovoljnoj bazi, a da bi došlo do dobrovoljne razmjene između dvoje ljudi, nužno je da oboje vrednuju ono što dobijaju više od onoga čega se odriču u trenutku razmjene. Ako osoba A razmijeni s osobom B dobro X za dobro Y, to nužno znači da je u trenutku razmjene osoba A više vrednovala dobro Y od dobra X, dok je osoba B više vrednovala dobro X od dobra Y. Da to nije bio slučaj, do razmjene ne bi došlo. Prema tome, jasno je da se u slobodnoj trgovini konstantno stvaraju nove vrijednosti i ukupno blagostanje se povećava. Drugim riječima, trgovina je igra s pozitivnom sumom. U slobodnoj trgovini, sve strane nalaze svoju korist. Slobodno trgovina je win-win situacija.

Da približim to samo na par primjera:

Ako kupite kruh u pekari za 5 kuna, to znači da u trenutku kupnje vi vrednujete kruh više od 5 kuna, dok pekar vrednuje 5 kuna više nego svoj kruh. Win-Win.

Ako se zaposlite kod nekog poslodavca za ugovorenu plaću od 5 000 kuna mjesečno, to znači da u trenutku sklapanja ugovora vi vrednujete 5 000 kuna više nego propušteno slobodno vrijeme zbog posla, dok vaš poslodavac vrednuje uslugu koju mu činite više od 5 000 kuna. Win-Win.

Ako vam netko posudi 1000 kuna na godinu dana uz kamatu od 5%, to znači da u trenutku sklapanja ugovora vi vrednujete 1000 kuna danas više nego 1050 kuna za godinu dana, dok vaš vjerovnik vrednuje 1050 kuna za godinu dana više nego 1000 kuna danas. Win-Win.

Mislim da su primjeri jasni. Naravno, može se dogoditi da netko nakon obavljene razmjene promijeni mišljenje i požali što je obavio razmjenu, ali u samom trenutku razmjene on je vjerovao da je ono što prima u razmjeni za njega vrijednije od onoga čega se odriče. Pojedinci se jednostavno ne bi upuštali u određenu transakciju da ne vjeruju da će ih ona dovesti u stanje veće satisfakcije potreba u odnosu na status quo.

Uglavnom, na taj način se na slobodnom tržištu stalno stvaraju nove vrijednosti za pojedince, ukupno bogatstvo se povećava, pa tako veličina “kolača” stalno raste i svi dobivaju više. To se vrlo jednostavno može očitovati pogledamo li samo svijet zadnjih par stotina godina. Negdje u počecima razvoja kapitalizma, krajem 18. stoljeća u Engleskoj je živjelo oko šest milijuna ljudi od čega je većina bila stalno na rubu egzistencije. Međutim, niti 200 godina poslije, u Engleskoj je bilo gotovo 60 milijuna ljudi koji su živjeli zavidnim modernim životnim standardom, nezamislivim njihovim precima. Općenito, pogledamo li svijet, broj stanovnika na Zemlji se u 20. stoljeću učetverostručio a životni standard se drastično poboljšao, životni vijek je duži, i siromaštva je sve manje, usprkos Malthusovim i Marxovim predviđanjima, te implementacijama nekih njihovih teorija u stvarni svijet.

Prema tome, suludo je govoriti kako se netko u slobodnoj trgovini bogati na račun drugih, ili da su siromašni siromašni zato što su bogati bogatiji. Upravo sustav slobodnog tržišta omogućuje razmjene od kojih obije strane nalaze osobnu korist. S druge strane, u slučajevima nedobrovoljne razmjene nema ni obostrane koristi. Tu jedna strana (ona koja koristi silu ili prijetnju silom) profitira, dok je učinak na drugu stranu upitan (ali u pravilu negativan), jer ne možemo znati njene subjektivne preferencije.

Što su društva više orijentirana ka slobodnom tržištu i dobrovoljnim razmjenama, to će i ukupno njihovo blagostanje biti veće, ljudi će biti bogatiji, slobodniji, zadovoljniji, živjet će duže, resursi će se učinkovito alocirati, itd. Neće samo bogati biti bogatiji, nego će i siromašniji biti bogatiji. S druge strane, što je neko društvo više bazirano na principu nedobrovoljnih odnosa, to će biti i siromašnije i zaostalije. Nažalost, imali smo kroz povijest brojnih primjera takvih uređenja koja su se u većinom oslanjala na nedobrovoljni princip društvenih odnosa, što je imalo iznimno štetne posljedice i po pojedince koji su se našli u takvim sistemima, i po buduće generacije.

Ekonomska sloboda i gospodarski rast 1990.-2010.