(Nacional-)Socijalizam

U jednom odličnom tekstu za Index, Goran Vojković je sjajno analizirao neke probleme kod socijalista. Između ostalog, napomenuo je ono što se često govori. Ako su socijalisti toliko uvjereni u svoje ideje, ako su tako sigurni u učinkovitost modela radničkog samoupravljanja, zašto to ne dokažu i svojim djelom, tj. zašto se ne udruže i otvore neko poduzeće, neku tvornicu koja će poslovati po principu samoupravljanja i “radničke demokracije” u kojoj će svaki radnik imati jednako pravo glasa, i nastupe tako na tržištu? To im je omogućeno i danas, a kamoli ne bi bilo u nekom hipotetskom liberalno-kapitalističkom uređenju. Mogu se registrirati i kao d.d. i kao d.o.o. U Hrvatskoj ima danas preko 300 tisuća nezaposlenih ljudi, eto im odlična prilika da nekome daju posao i dostojnu plaću, te pokažu svojim primjerom kako se radi.

Uistinu, nema ama baš ništa problematično u modelu radničkog samoupravljanja kao takvom, iz libertarijanske perspektive. To je samo jedan od raznih oblika organizacijske strukture i modela upravljanja poduzećem, koji je svakako legitiman. U slobodnom društvu, svatko je slobodan udruživati se s bilo kime u zadruge s bilo kojim ciljem, sve dok se time ne krše prava i slobode trećih osoba, koje ne žele sudjelovati u tome.

Prema tome, nije nikakav problem što bi neke firme poslovale po modelu samoupravljanja, već je problem što bi naši socijalisti taj model nametali silom drugima, te, ako je potrebno, otimali poduzeća i tvornice njihovim vlasnicima. Neka se naši drugovi socijalisti lijepo udružuju u zadruge, podižu tvornice i otvaraju nova poduzeća u zajedničkom vlasništvu, i neka proizvode što god žele, samo neka puste druge ljude na miru.

Nego, stvar je u tome što to socijaliste ne zanima. Nisu ni oni baš toliko glupi i naivni. Oni ne žele imati svoja poduzeća za koja će oni biti odgovorni i čije će obveze morati snositi. Socijalisti bježe od odgovornosti kao vrag od tamjana. Uostalom, to i sami priznaju:

Untitled

Jasno je, dakle, oni ne žele svoje zadruge, nego oni traže otimačinu i nasilno nametanje svojih fiks ideja (koje su se pokazale kao destruktivne i neodržive) drugima. Na koncu, i oni su sami toga svjesni.

Međutim, ovdje je zanimljivo još par stvari. Ako zadruge unutar kapitalizma neće riješiti niti jedan od navedenih “problema” kapitalizma, jer bi one onda bile samo jedan izolirani mikroprimjer, zar se isto ne može reći za cijelu Hrvatsku? Hrvatska zauzima oko 0,1 promil površine Zemlje, te oko 0,6 promila svjetskog stanovništva. Kako bi onda prisilna kolektivizacija na razini Hrvatske imala nekih rezultata, kad bi se opet radilo o samo jednom mikroprimjeru? Očito je onda jedini način rješavanja “problema” kapitalizma provođenje globalne kolektivizacije, ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima proizvodnju i tranzicija svih poduzeća na svijetu ka modelu radničkog samoupravljanja. Zašto onda naši drugovi ne krenu odmah protestirati UN-u, a ne gubiti vrijeme na jednom mikroprimjeru kao što je Hrvatska? Je li njih uopće zanimaju ljudi u drugim zemljama?

Tko je ekonomski pismen, razumije da bi globalno socijalističko društvo, između ostalih ozbiljnih problema, bilo suočeno s nerješivim problemom ekonomske kalkulacije u socijalističkoj zajednici. Ali, ovdje sam htio ukazati nešto drugo što su često naglašavali neki klasični liberali, a to je činjenica da je svaki socijalizam, iako nerijetko nominalno internacionalistički, u praksi uvijek izrazito nacionalistički nastrojen.

To je zapravo i vrlo logično, kad malo bolje razmislimo. Bi li se, primjerice, jedan prosječni sindikalni socijalist s FFZG-a, koji je bogatiji od oko 80% stanovništva svijeta, bio voljan odreći svojih stečenih prava zbog neke povišice svojim kolegama u Bangladešu ili na Madagaskaru? Možete li zamisliti neke švedske ljevičarske aktiviste kako odustaju od svojih božićnica i bonusa u korist borbe za prava radnika u Gvatemali? Ili, da uzmemo najapsurdniji primjer, pokušajte zamislite aktiviste iz Occupy Wall Street pokreta, od kojih je dobar dio među 5% najbogatijih ljudi na Zemlji, da pristaju dijeliti svoje bogatstvo s proleterima iz Nigerije ili Angole?

Naravno da su to sve besmislice. Za socijaliste, uvijek su oni koji su bogatiji od njih ti kojima treba oduzeti, a nikad oni sami. Ukazivanje na loše radne uvjete po zemljama trećeg svijeta je korisno kada treba pljuvati po zlim kapitalistima i igrati na emotivnu kartu kod slušatelja, ali ne daj bože da bi oni slučajno dozvolili da netko dirne u njihove privilegije kako bi se tu nešto promijenilo.

ows

Također, socijalisti su zagriženi borci protiv slobodne vanjske trgovine. Zagovaranjem protekcionističkih mjera oni se izravno bore za što lošiji položaj radnika u drugim zemljama, a protivljenjem globalizaciji, oni zapravo svjesno lobiraju za što lošiji životni standard u najnerazvijenijim dijelovima svijeta u kojima vlada najveće siromaštvo. Doduše, oni koji su ekonomski pismeni, jako dobro shvaćaju da protekcionističke mjere više od svega štete onoj zemlji koja ih provodi, te izravno smanjuju životni standard njenih građana, dok od slobodne trgovine koristi imaju sve strane.

Dakle, paradoksalno, iako se ljevičari često znaju dičiti svojim inernacionalizmom, socijalistički je pokret ustvari duboko nacionalistički, i u praksi je uvijek takav. Internacionalni socijalizam je samo jedan teorijski konstrukt u koji ne vjeruju ni sami socijalisti. Da citiram Hayeka:

Socialism, so long as it remains theoretical, is internationalist, while as soon as it is put into practice, it becomes violently nationalist.

Oglasi

16 comments

  1. Prosječni Hrvat, s godišnjim prihodima od oko 65 tisuća kn (prosječna mjesečna neto plaća od cca. 5400 kn), spada u top 8% najbolje plaćenih na svijetu. Nešto bolje plaćeni djelatnik javnog sektora može u Hrvatskoj danas bez problema uprihoditi 100 tisuća kn godišnje neto, što ga svrstava u top 3% najbolje plaćenih.

    Izračunajte svoj plasman ovdje:
    http://www.globalrichlist.com

    Sviđa mi se

    1. Huh, da, ja sam još išao s prilično konzervativnom procjenom. Pa npr. profesor na državnom fakultetu s neto plaćom od 14k kuna, dakle godišnjom zaradom od 180k, spada po dohotku unutar 1% svijeta.

      Sviđa mi se

    2. Vortac, obrazovan covjek koji radi za 1600kn, a i za to danas treba cesto veza, ima standard kao u bangladesu, i manje… cijene nase hrane su vece nego u Njemackoj, pace na hranu trosimo najvise dohotka u EU, ne daleko od 50%.

      U uspiredbi s drustvom u kojem jesmo, katastrofalni smo. Mozda, ali samo mozda ispred bg i ro, makar i to samo u nekim segmentima.

      Sviđa mi se

  2. Radničko samoupravljanje i socijalizam nikada nisu bili na istoj strani. Radničko samoupravljanje kao oblik organizacije poduzeća moguće je samo u slobodnom društvu odnosno nije moguće u totalitarnom socijalističkom društvu. Nikad se socijalisti nisu borili za samoupravljanje (osim na riječima), njihov cilj je samo jedan, a to je uništenje institucije privatnog vlasništva kao temelja slobode. Komunisti su to htjeli postići nasilnim putem, primjenom revolucionarnog oružanog nasilja, nemilosrdnim ubijanjem političkih protivnika, a socijalisti isti cilj žele postići bez prolijevanja krvi, osvajanjem političke vlasti mirnim putem i uništenjem institucije privatnog vlasništva legalnim putem, postupnim dizanjem poreza sve dok socijalističkom redistribucijom imovine totalno ne iskorijene “nejednakost” u društvu.
    Nemojmo miješati socijaliste i samoupravljače to su dvije potpuno različite sorte ljudi.

    Sviđa mi se

  3. Možda bi ispravnije bilo reći da svaki socijalistički pokret zagovara internacionalizam (socijalistički/komunistički) ali djeluje na nacionalnoj razini. Međutim za razliku od “desnih” (uvjetan i relativan pojam) nacionalista koji su ipak domoljubi i VOLE svoju naciju, socijalisti je MRZE i SILOM je žele promijeniti u skladu sa simptomima svoje bolesti. To je jako dobro obrazloženo u radovima koji opisuju oktobarsku revoluciju i borbu bijelih protiv crvenih. Razlika se očitovala u odnosu prema vlastitom narodu. Bijeli (nacionalisti i caristi) redovno nisu imali srca opljačkati ili spaliti sela od kojih su očekivali podršku (namirnice i ljude), ali je nisu dobili. Zato jer su ZNALI da je to njihov narod…

    Crveni sa druge strane uopće nisu imali taj problem, palili su cijela sela i tamanili su taj narod kao žohare svugdje gdje je bilo imalo “nesuradnje”, ili čak preventivno. Kasnije postupke prema tom istom narodu da ne spominjem. Znači oni se očito NISU osjećali dijelom toga naroda, nego kao nešto drugo…..

    Stoga pojam “nacionalizam” treba oprezno koristiti….

    Sviđa mi se

    1. Da, to sam i htio reći i baš zato bi bilo zgodno ljevičarima to nabijati na nos. Npr. često ih čujemo kako spominju problem “nejednakosti”, međutim nejednakost se povećava samo unutar (nekih) država (a i to je prilično upitna teza i dvosmislena), dok se na globalnoj razini nejednakost itekako smanjuje.
      Ako su naši ljevičari takvi internacionalisti kakvim se predstavljaju, zašto ih smeta što Kinezi i Vijetnamci sve brže sustižu zapadnjake? 🙂

      Isto tako, zalažu se za redistribuciju, najbogatijih 10% ili 1%, ali zašto gledati raspodjelu dohotka samo unutar jedne države, pa kakvi su to internacionalisti, zar nacionalne države nisu nekakvi fiktivni konstrukti? Euforija oko te redistribucije bi, naravno, splasnula kad bi shvatili da je većina njih u 10% svijeta.

      Sviđa mi se

      1. Jednu stvar nisam do sada uspio naci kvalitetno definiranu, a to je pitanje jednakosti – socijalisti (a samim tim i njihov jos destruktivniji pravi podskup, trashmarksisti) pod jednakosti smatraju koncept jednakih primanja bez obzira na doprinos drustvu (sto mi se cini suludim), dok liberali zagovaraju jednakost prilike. Postoji li kanonska definicija jednakosti ili je (jos uvijek) podlozna interpretacijama?

        Sviđa mi se

        1. Ne znam za “kanonsku” definiciju, ali jedina jednakosti koja bi libertarijance i klasične liberale zanimala je jednakost pred zakonom, a iz jednakog tretiranja ljudi pred zakonom nužno proizlaze nejednaki ishodi.
          Friedman je npr. to nazivao jednakost prilike (equality of opportunity) ali ja mislim da je i to malo konfuzan termin i sklon zlonamjernim interpretacijama.

          Sviđa mi se

  4. Svi su ljudi jedinstveni (originali) tek kad bismo se klonirali postali bi jednaki s našim klonovima.
    Možda je klon najbolja definicija jednakosti, a mitska borba za jednakost nikad nije imala isti sadržaj, uvijek su se slabiji borili za priznanje da su jednaki jačima, a kad su to priznanje formalno dobili to ne znači da su zaista postali jednaki.
    Npr u socijalizmu je proklamirana jednakost među ljudima, ali uvijek su postojali jednaki i jednakiji, naši i njihovi, članovi partije i ostali, avangarda i običan narod, vođe i sljedbenici i nikada nitko nije bio jednak.
    Možda zagovornici jednakosti misle na ravnopravnost ili jednakost pred zakonom, ali ni to ne čini ljude jednakima.
    Svi smo mi ljudi braća i sestre, svi smo mi “djeca Božja” ali i braća se međusobno razlikuju, kao i sestre, nikada nismo jednaki i nadam se da nećemo postati jednaki jer bi to značilo gubitak identiteta, bez različitosti prestali bi postojati kao osobe.

    Sviđa mi se

    1. JohnGalt ne znam jel si upucen u detalje slobodni filozofski bljuvotine, ali ima jedna fora prica iz toga doba “R”F…
      Kenjali su da su jedan covjek jedan glas, mediji su svrsa*ali na njihovo novo cool neklasicno organiziranje… bla bla
      Onda su dosli mislim iz mladezi HDZa da ih preglasaju pa im nisu dali glasati. 😀

      Sviđa mi se

  5. Odlican tekst, radnicko udruzivanje i vodenje firme uistinu se ne krsi ni s kakvim trzistem… pace postoje takve firme u svijetu, nekoliko njih i jako uspjesno, gdje sve posjeduju radnici, sva dobit se dijeli medu njima ako se dijeli. Takvih firmi ima i u UK i US.

    Kao i svaka druga firma, neke od njih funkcioniraju dobro, neke ne.

    Socijalisti, kako si rekao, upravo zele otimacinu-ne voditi nesto. Lako je uzeti kad drugi stvara…

    Sviđa mi se

  6. Pa i u Jugoslaviji je bio izrazito nacionalistički. Izmišljene nacije doduše što ga je činilo još ekstremnijim.

    Najveći zagovornici građanske (Miloševićeve) Jugoslavije (Velike Srbije) nisu bili Srbi nego Jugosloveni. Šljivančanin primjerice na nižoj razini, a na višoj Kadijević i ekipa. Jugoslaveni su i danas najveći nacionalisti (izumrle nacije), osim što su najveći socijalisti.

    Sviđa mi se

  7. “Zagovaranjem protekcionističkih mjera oni se izravno bore za što lošiji položaj radnika u drugim zemljama, a protivljenjem globalizaciji, oni zapravo svjesno lobiraju za što lošiji životni standard u najnerazvijenijim dijelovima svijeta u kojima vlada najveće siromaštvo.”

    Kako to da Amerikanci imaju sve manje plaće? Američke tvrtke otvaraju svoje proizvodne pogone u Meksiku, Amerikanci ostaju bez posla a dovlači se jeftina radna snaga iz Meksika koja ruši cijenu rada Amerikancu. Sve u ime “slobodnog tržišta” i globalizacije, “slobodnog protoka robe, kapitala i ‘ljudskih resursa'”.

    Ide se iz jedne krajnosti u drugu, umjesto neke zlatne sredine.

    Ista stvar se događa u Europi, srušio se Berlinski zid, nema se više potrebe natjecati sa komunjarama/boljševicima i polako se srozava cijena nativnog europskog radnika.
    Da ne spominjemo dovlačenje nekompatibilnog afroazijatskog stanovništva u europske zemlje koji će dodatno smanjiti cijenu rada nativnog europskog radnika, što je isto upitno s obzirom da su polupismeni i nemaju potrebne kvalifikacije, a usput će biti i veliki teret po socijalni sustav pojedinih europskih zemalja.
    Sve u ime globalizacije, tolerancije, političke korektnosti, antifašizma, ukratko bijelog genocida i suludih planova koje je odavno zacrtao austrijsko-japanski mješanac, Richard von Coudenhove-Kalergi.

    Uspoređivati Radničku frontu, hrpu salonskih ljevičara, komunjara i marksista, šampanjskih socijalist i limuzinskih liberala s nacionalsocijalizmom je vrijeđanje nacionalsocijalizma i zdrave pameti.

    “za što lošiji životni standard u najnerazvijenijim dijelovima svijeta u kojima vlada najveće siromaštvo”

    Argumentum ad misericordiam

    Sviđa mi se

    1. Druže Hrvoje Horvatu, veliki Hrvatu i katoliče koji i u ovim teškim vremenima tako ponosno prkosiš duhu vremena šahovnicom s 13 bijelih polja,

      Kako to da Amerikanci imaju sve manje plaće?

      Koji Amerikanci, koje plaće:

      https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4p8Z

      https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pQS

      https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pR3

      https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pR5

      https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pR0

      Američke tvrtke otvaraju svoje proizvodne pogone u Meksiku, Amerikanci ostaju bez posla

      Što tebe briga gdje će tko otvarati proizvodne pogone? Ako je američkoj Vladi stalo do otvaranja proizvodnih pogona u zemlji, neka smanje poreze i dereguliraju tržište.

      No, svejedno, nezaposlenost u USA: https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pR6

      Indeks industrijske proizvodnje: https://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=4pRb

      Ide se iz jedne krajnosti u drugu, umjesto neke zlatne sredine.

      Ne postoji “zlatna sredina” između života i smrti. Argumenti o “zlatnim sredinama” su besmisleni i logičke pogreške.

      Inače, tu “zlatnu sredinu” između slobode i socijalističkog centralnog planiranja zapravo imaš otprilike baš danas, i u Europi i USA.

      Ista stvar se događa u Europi, srušio se Berlinski zid, nema se više potrebe natjecati sa komunjarama/boljševicima i polako se srozava cijena nativnog europskog radnika.

      Europski gospodarski problemi upravo su posljedica rastućeg tereta države, intervencionizma, visokih poreza i užasnih regulatornih barijera u većini europskih država. Pa, državna potrošnja na razini EU je oko 49%, u nekim zemljama preko 55% i po tri četvrtine stanovništva živi na trošak poreznih obveznika, zbog čega su radnici prisiljeni davati po oko polovicu zarade državnom aparatu.
      Dodaj tome svemu lošu demografsku situaciju, što je opet posljedica socijalne države i nakaradnog Ponzi mirovinskog sustava, i naravno ECB s prilično “tight money” stavom tijekom ove zadnje recesije, pa onda zaista ne znam čemu se čudimo.

      Uspoređivati Radničku frontu, hrpu salonskih ljevičara, komunjara i marksista, šampanjskih socijalist i limuzinskih liberala s nacionalsocijalizmom je vrijeđanje nacionalsocijalizma i zdrave pameti.

      Naravno da vrijeđam nacional-socijalizam i uspoređujem ga s komunjarama i salonskim ljevičarima. Ustvari, namjera posta je usporediti komunjare s nacional-socijalistima.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s