Demokracija je zlo

Najuvjerljiviji argument protiv demokracije vjerojatno jest petominutni razgovor s prosječnim biračem. Ili pak s Dimitrijem Biračem. U moderno vrijeme, može poslužiti i jednostavni letimičan pogled na njihove objave po društvenim mrežama.

ij1

gk

lg2

Ovo su samo neke od izjava vrlih mladih intelektualaca i fanova hrvatske komunističke partije, koji prema važećim zakonima Republike Hrvatske imaju pravo glasa na izborima.

Ali, mimo toga, problemi s demokracijom su ozbiljniji. Zamislite da jedan dan sjedite mirno u svom dnevnom boravku i gledate televiziju kad vam u stan upadnu četiri razbojnika predvođena jednim lingvistom i oduzmu vam televizor. Na taj prizor se ustajete i pokušavate ih spriječiti, objašnjavajući im da je televizor vaš, da ste ga kupili svojim novcem, da im ga ne želite dati i želite da vas puste na miru. Lingvist, vođa njihove operacije, vas razumije i odgovara:

Imate nešto protiv naše odluke da vam uzmemo televizor? U redu, mi smo demokrati, pa ćemo glasati i poštovat ćemo volju većine. Tko je za?

Na to pitanje lingvist i četvorica razbojnika dignu ruku. S druge strane, na pitanje “Tko je protiv?” samo vi dignete ruku. Lingvist zadovoljno zaključuje:

Demokratski smo odlučili. Većinom glasova donijeli smo odluku da je ipak pošteno da vam oduzmemo televizor. Više sreće drugi put!

Upravo opisana situacija je približeni primjer demokratskih izbora na djelu. Henry Mencken je bio u pravu kada je izbore nazvao aukcijom ukradene robe unaprijed.

Što hoću reći jest da je demokracija nemoralan sustav u kojem većina ima moć da nameće svoju volju manjini i kao takav nije kompatibilan sa slobodnim društvom. Na slobodnom tržištu, svatko glasa svojim novčanikom i dobija ono što želi, ono što najviše odgovara njegovim preferencijama, dok, kod demokratskih izbora, svatko je prisiljen pokoriti se odluci većine (iako su, nerijetko, oni koji najviše doprinose troškovima države oni koji su u manjini).

To ne znači nužno da su neki drugi načini vladavine bolji, iako postoje neki dosta dobri argumenti zašto u aristokratskim i monarhijskim uređenjima sloboda pojedinaca može zapravo biti sigurnija, a prijetnja od širenja socijalizma prilično slabija.

Nego, što zapravo hoću reći jest da se često u raspravama oko ovih stvari zanemaruje bit problema. Nije toliko bitno na koji način će vladari dolaziti na vlast, nego koliki će biti opseg njihove političke moći. Koliko će i kako njihova moć biti ograničena, odnosno, koje su to sve odluke koje će vlast smjeti donositi?

U potpuno slobodnom društvu, svaki pojedinac bi bio slobodan raspolagati svojom imovinom kako god želi, dok time ne ugrožava druge ljude i njihovo vlasništvo. U potpunom komunizmu, gotovo sve bitne odluke za pojedinca donose drugi ljudi. Što je društvo slobodnije, to je opseg političke moći vladajućih manji, i manje je područja na kojima drugi ljudi naređuju pojedincu kako se ponašati i kako raspolagati svojom imovinom.

Prema tome, za slobodoljubne ljude, koji podržavaju individualna prava, privatno vlasništvo i slobodno tržište, važno je da je politička moć vladara što manja i da državna vlast odlučuje o što manje pitanja, a hoće li na čelu biti monarh, aristokracija, patrijarh, plenumi ili demokratski izabrani predsjednik je manje bitno. Sloboda pojedinaca nije uopće nužno povezana s demokratskim uređenjem. Naprotiv, demokratski sustavi imaju mnoge nepoželjne nuspojave, Postoje i brojni primjeri vrlo neslobodnih demokracija, kao i relativno slobodnijih nedemokratskih država.

Dakle, puno važnije pitanje od sustava izbora vlasti jest pitanje ograničenja političke moći te vlasti, te uplitanja iste u odnose među građanima. Naravno, ovo sve govorim pod pretpostavkom da je uopće moguće nekako stvarno ograničiti moć državnih vlasti na neku minimalnu razinu (npr. nekom čarobnom knjigom zvanom Ustav), što je vrlo upitno.

Uzmimo samo za primjer američki Ustav, odnosno Bill of Rights. Po mnogima, vjerojatno najbolji pokušaj u povijesti da se moć državnih vlasti ograniči na neku minimalnu razinu, donešen upravo s tim jasnim ciljem. Međutim, ipak se očito radilo samo o pokušaju. Ne samo da je u prvih preko pola stoljeća svog postojanja tolerirao sustav robovlasništva, već se pokazao i potpuno nemoćnim u sprječavanju da nekadašnji ogledni primjerak obećane zemlje slobodnog tržišta u 100 godina preraste u socijalističko-fašističko welfare-warfare čudovište.

demo

Oglasi

15 comments

  1. Ograničena vlast sama je bit liberalne demokracije. Kako se ujediniti, uspostaviti funkcionalnu vlast a da pojedinac ostane slobodan – mislim da se pol. filozofija (ono što valja) od 17. st. ničim drugim i nije bavila. Demokracija se nakalemljuje liberalizmu i uspijeva ga toliko izjesti da danas čovjek čak mora biti oprezan dok upotrebljava riječ liberalno. Demokracija traži, liberalizam ograničava. Ako liberalno izuzmete i ostavite samo demokraciju, eto nam problema. I zato nije teško odgovoriti zašto će prefencijalno glasovanje dodatno obljutaviti ovaj naš bućkuriš.

    Sviđa mi se

  2. Ovo s ustavom u Americi je totalno cudna pojava. Postalo je sasvim normalno imati zakone i regulative koje su kontra ustava. Jednom je Ron Paul izjavio da ga drugi zovu libertarijancem, ali da on za sebe prvenstveno drzi da je “constitutionalist”, tj. osoba koja smatra da zakoni moraju biti u skladu s ustavom. To je dakle avangarda, alternativa, gotovo ekstremizam. I po cemu su onda SAD nekakva vladavina prava, a gaze ustav kako im drago?

    Sviđa mi se

    1. Kad se bolje pogleda, nije tako jednostavno odgovoriti što je ustavno, a što nije. Vjerojatno Ron Paul pod “constitutionalist” podrazumijeva koncept government under law, ali i onaj slobodarski duh koji američki ustav nosi u sebi. Problem zakona koji nisu u sazvučju s ustavom događa se, po meni, upravo onda kada se taj koncept i duh stanu gnječiti i razvlačiti do granica pucanja. Jedno od važnijih načela tumačenja američkog ustava jest i “namjera utemeljitelja ustava” – što li sve tu može progurati! A tek “ustav krize”: ratna stanja, kojekakve katastrofe, prijetnje nac. sigurnosti i sl. sve vlade redovito uzimaju kao izgovor kojim se ide na ograničavanje individualnih prava i s velikim veseljem gaze po proširenom području diskrecijskog odlučivanja – priča o sigurnosti tada nasmrt izjeda slobodu. A vrhovni sud ne pača se u diskrecijske i političke odluke. Sjećamo se koliko je samo Bush inzistirao na tome da je USA zemlja u ratu.
      Široka demokratizacija očito sa sobom donosi pritiske, onako općenito govoreći, koji su većinom preraspodjelne naravi – teško se s time pomiriti, ali to je tako. Davno su vrhovni sud i sudstvo odustali od grčevite obrane noćobdijske države.
      A da su Sjedinjene Države zato baš takvo čudovište kao što to Galt kaže – mislim da nisu.

      Sviđa mi se

  3. Demokracija, odnosno preciznije receno, DEMOLIGARHIJA (narod bira oligarhe) je svojim nastankom donijela jos jedno veliko zlo: totalni rat.

    Nikada prije “demokracije” nije ratovao cijeli narod protiv cijelog naroda s ciljem potpune anihilacije. Monarsi su imali profesionalne vojske koje su ratovale na bojisnicama.

    Iz moje perspektive postoje samo dva drustvena uredjenja: (anarho)kapitalizam i socijalizam. Sve sto nije prvo je varijanta drugog i samo je pitanje vremena kad ce zablistati svim sjajem doslovnosti.

    Liked by 1 person

  4. Sve je to liepo. Ali… mi jednostavno ne živimo u demokraciji. Točka. Mi živimo u nekoj vrsti “matrixa”. To je najbliže istini. Ako bi to nekako trebalo nazvati mogli bi to nazvati opsjenom ili “maya”-om.

    Ali ako baš želimo koristiti političke termine, tada bi mogli utvrditi da živimo u diktaturi demokracije, ili ideologiji demokracije, tj. “demokratizmu”.

    Što se USA tiče oni barem imaju prvi amandman. Njegovo značenje je u tome što striktno i nedvosmisleno ZABRANJUJE DRŽAVI DA DONOSI IKAKVE ZAKONE u smislu reguliranja slobode govora. To je jedinstveni akt u novijoj povijesti čovječanstva. I taj amandman je trn u oku i neprestano je na udaru kojekakvih grupa za “borbu protiv mržnje”…… USA, ako ništa drugo JOŠ UVIJEK ima i uglavnom i primjenjuje prvi amandman….

    Da li je potrebno naglasiti da u “demokratskoj” Europi nema ničega sličnoga. Tu stvar glasi otprilike ovako: Slobodan si govoriti što hoćeš – u okvirima zakona. Drugim riječima država će donijeti zakon o tome što smiješ govoriti a što ne. Zato je u “demokratskoj” Europi moguće završiti u zatvoru ako nosiš krivu kapu, ili ako drugačije tumačiš nedavnu povijest.

    I još da napomenem da si i u Jugoslaviji i u SSSR-u također mogao govoriti što god si htio, ali ako je to bilo u skladu sa zakonom i voljom partije? Isto tako si slobodno mogao glasati za kandidata partije. Baš kao i danas.

    Tako i u “demokratizmu” možeš slobodno politički djelovati i govoriti, sve dok se to uklapa u pisana i što je još važnije nepisana pravila. Ako samo malo iskočiš izvan okvira napraviti će te “ridikulom”. Ako ozbiljno iskočiš izvan tih okvira, tada će te dohvatiti žrvanj “demokracije” i biti ćeš uništen. Bilo zbog neplaćanja poreza, bilo zbog pedofilije (surfanja po web-u), bilo zbog zloupotrebe droga, bilo zbog iznenadnog i neobjašnjivog napada ludila, bilo zbog nasilja ili silovanja u obitelji, ili što već netko odluči da je zgodnije i lakše za provesti….

    Ako pri tome postaneš i međunarodni problem, iznenada ćeš oboljeti od neke neizlječive bolesti. Tako se to radi u “demokratizmu”.

    Međutim TO nije demokracija. Demokracija je MOGUĆA, ali uz brutalnu odgovornost svih učesnika, drugačiji koncept raspodjele utjecaja i jasne uskrate nadležnosti državi. Ovo što imamo je nadzirani kaos i lov u mutnom, a ne demokracija…..

    Liked by 1 person

    1. Je li ovo demokracija ili ćemo nekako drukčije zvati, svejedno mi je. Je li “prava” demokracija moguća, to ne znam, ali ne mislim uopće da bi takvo nešto nužno bilo poboljšanje u odnosu na ovo što imamo danas. Zapravo, to ovisi o samim ljudima koji tvore tu demokraciji u datom trenutku. Ne bi isto funkcionirala ta demokracija u Švicarskoj, Japanu, Pakistanu i Ugandi.

      Što se tiče američkog ustava i to, kažeš da imaju prvi amandman…
      Da, ali isto tako, imaju i drugi i deseti, pa je li to nekako spriječilo širenje ovlasti federalne vlade u prošlom stoljeću i postupno ukidanje prava ljudi na nošenje oružja u mnogim saveznim državama?

      Sviđa mi se

      1. A gledaj, tumor uvijek ima tendenciju širenja na zdravo tkivo. Zato je ponekad potrebno tumor izrezati (fizički ukloniti). Međutim mi smo svi nekako zaboravili na NAČELA. Niti demokracija, niti bilo kakvo funkcionalno društvo nije moguće bez uspostavljanja temeljnih načela i neprekidnog ponavljanja i preispitivanja da li se ta načela poštuju. Sa drastičnim kaznama za one koji naruše ta načela. Ako su ta načela slobodarska (kao što je nesumnjivo slučaj sa prvim amandmanom), tada tim bolje. Onda je demokracija moguća. Jer onda načelno jednostavno nije moguć slučaj koji si spomenuo u svezi “lingvista” i izglasavanja otimačine.
        Ali ako načela ne postoje ili su loša ili se ne primjenjuju – tada o demokraciji uopće nema smisla govoriti….

        Liked by 1 person

  5. Ajme danas milanovica u dnevniku koji idiot stravican nastup, novinarka pita zasto nisu napravili rezove a on kaze koje rezove? Otpustit 50 000 uhljeba???mrtav hladan to kaze na dnevniku…stalno ta stednja,stednja…nevjerojatno ja stvarno NE mogu Jos doci k sebi koja je to nepismena osoba,stravicno da je nasa drzava spala na takvog covjeka…

    Sviđa mi se

      1. A ne znam ne bi me cudilo,ako kapovic I holy zajasu onda smo gotovi Ali nadam se da nece…mozda hsls I hdz koalicija barem mrvicu okrenu prema slobodnom trzistu…u nadi je spas

        Sviđa mi se

        1. HDZ?

          http://www.index.hr/novac/clanak/karamarkov-osobni-savjetnik-trziste-je-najvece-zlo-koje-je-covjek-izumio/774237.aspx

          http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/327074/HDZ-ovac-Maric-Moramo-uvazavati-i-Marxa.html

          Pa iz te stranke je Martina Dalić, stvarno long-shot ekonomski liberal (ali baš looong shot) bila primorana izaća zbog neslaganja s vrhuškom oko ekonomskih pitanja pa su je ovi optužili da je neoliberalna. Evo link: http://www.jutarnji.hr/hdz-o-odlasku-vrhunske-strucnjakinje–namjerno-je-otisla-da-bi-nam-naskodila-na-izborima-/1222370/

          Što se tiče HSLS-a, ne pratim ih sad u zadnje vrijeme, ali evo o njihovom programu je pisao Kapitalac: https://kapitalac.wordpress.com/2013/11/13/hsls-ov-gospodarski-plan-i-hrvatsko-politicko-jednoumlje/

          Uglavnom, nemaš se tu stvarno čemu nadati. U kratkom roku, bit će uspjeh ako izbjegnemo tandem Kapović-Holy, a u dugom roku emigracija je neminovna.

          Sviđa mi se

          1. Treba vam vise optimizma i meni se cini dosta sivo pogotovo s mog dosta tvrdog austrijskog pogleda na ekonomiju,sad ste izvukli te linkove ali ima i par mjesta gdje karamarko spominje slovacku I njemacku kao uzore I zagovara flat tax,mislim da je iluzorno ocekivati da oni sad kazu unaprijed da maknut cemo pola ljudi iz javne sluzbe,privatizirati odresene sektore…znate I sami da su ljudi zatucani I da im to treba predstaviti u rukavicama,a mislim da ce pritisak medija biti neizdrziv za slijedecu vladu ako ne bude reformi,usporedite samo stanje sad I prije 2 godine,danas svaki dan imate clanke na jutarnjem ili indexu u korist kapitalizma,libertarijanski blogovi su iznimno citani(nadam se i ovaj:) )prije to nije bilo zamislivo,uhljeb je rijec koja je usla u svaku kucu zadnjih godinu-dvije iskljucivo u negativnom svjetlu…kazem trebate gledati I pozitivne stvari ne samo RF I take ekstreme😃

            Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s