Mali Kumrovec na malim ekranima

Na internetu je osvanuo ekskluzivni snimak s internog skupa novoosnovane komunističke partije na kojem jedan od najglasnijih domaćih apologeta komunističke diktature pojašnjava kako namjerava manipulirati hrvatskom javnošću pri nastojanju preuzimanja vlasti i uspostavljanja totalitarnog režima.

Kao što možete čuti, na samom uvodu, voditelj Rade Dragojević pozdravlja prisutne s “Dobro došli na prvi sat našeg malog Kumrovca!”

Video je poduži, traje nešto duže od uru vremena, ali za one koji imaju vremena i živaca za slušanje komunističkih ego tripova ovog profesora na državnom fakultetu:

http://vimeo.com/114911398

U 73 minute laprdanja, drug Kapović se niti jednom riječju nije uopće osvrnuo na koji to način on misli poboljšati status radnika u Hrvatskoj, na koji način očekuje da će doći do povećanja zaposlenosti, većih plaća i boljih radnih uvjeta, već isključivo razglaba o taktici političkog djelovanja, propagande i osvajanja političke moći, te adekvatnom načinu manipulacije javnošću.

Neke od genijalnih umotvorina koji su mi zapele za uho:

• “Mi želimo da radnici budu ono što mi želimo da budu, želimo da kapitalizam bude ono što mi želimo da bude, da kapitalist ima konotaciju koju mi želimo da ima, (…) kao što je Gramsci govorio, bitno je da postigne ta kulturna hegemonija.”
• drug Kapović se brani od onih koji “zaposlene” u javnom sektoru poput njega ne nazivaju radnicima, ukazujući na to klasična definicija kaže da je radnik “onaj koji radi za plaću”, prema tome, kako se netko može usuditi reći nešto negativno o njemu i njemu sličnim uhljebima koje su prisiljeni financirati radnici u privatnom sektoru, zbog čega nerijetko ostaju bez posla?
• kaže drug Kapović: “ako radiš za plaću od 10 tisuća kuna, onda očito nisi radnik”, iako ni sam kasnije ne zna definirati što si onda, samo zna da će to zloupotrebljavati zločesti liberali i desničari
• nakon još malo trkeljanja, drug Kapović dolazi do zaključka da ni on sam ne razumije tko su zapravo radnici, ali nastavlja dalje i spominje kako baza za djelovanje trebaju biti sindikati, mladi i nezaposleni
• od druga Kapovića saznajemo kako se od plaće od 8 dolara na sat (oko 48 kuna, tj. gotovo 400 kuna za 8 sati) ne može preživjeti
• drug Kapović kaže kako je dosta skeptičan u tome da se unaprijed može planirati način i smjer same političke kampanje, te predvidjeti na kojem frontu će biti najbolji rezultati, ali zato ne vidi problem u zagovaranju centralnog planiranja ekonomije i petoljetki
• drugu Kapoviću nije drago što Riječani i Istrani zbog razvijenog turizma žive nešto bolje od Slavonaca, pa nemaju vremena ni volje za komunističke revolucije, stoga smatra kako bi se trebali više orijentirati na podršku u “devastiranim” krajevima
• “Moje nekakvo mišljenje da tu treba na više frontova djelovati; s jedne strane treba biti priča s kojom se ide prema javnosti, priča za ‘šljakere’, da tu neki običan radnik koji ne zna ništa o ideologiji može prepoznati svoje materijalne interese u tome; a s druge strane da možemo pridobit ono što ja zovem ‘hipsterijat’, a to su studenti, intelektualni radnici, prekarni radnici, oni koji nisu bogataši, nego osiromašena srednja klasa.”
• u obraćanju javnosti drug Kapović predlaže inzistiranje na udaranju po omraženim tajkunima i “krupnom” kapitalu, te osuđuje način na koji su tajkuni stekli privatno vlasništvo; s druge strane, ne spominje način na koji je njemu omiljena SFRJ stekla državno vlasništvo, a izgleda i da nije svjestan koliko su to zanemarive cifre o kojima on drvi
• prvo treba nasrnuti na banke, korporacije, velike kompanije i tajkune, pa tek onda na male privatnike koji zapošljavaju firme od pet zaposlenih
• treba ideološki kanalizirati opće nepovjerenje građana u političare prema komunističkoj revoluciji
• saznajemo da Syriza i Podemos nisu dovoljno radikalni, ali drug Kapović će ih ipak pokušati iskoristiti da im pomognu ako/kad “radnička” fronta dođe na vlast ili postane ozbiljna opozicija, također, vidi odličnu marketinšku priliku u mogućnosti surađivanja s takvim afirmiranim strankama što bi donijelo kredibilitet njegovoj partiji
• “Mi prema neprijatelju, političarima, kapitalu, medijima, ne trebamo biti otvoreni i jasni, tu je dosta dobro muljat da ne znaju na čemu su, da se boje, da misle da ćemo s vremenom reterirat.”
• treba skrivati stvarne političke namjere kako bi eventualno zavarali neprijatelja koji neće očekivati radikalne mjere
• ideološki treba biti čvrst u beskompromisnom revolucionarnom radikalizmu, ali u retorici treba biti pragmatičniji i taj radikalizam povremeno zakamuflirati, kako bi se mogli bolje prodati, i prezentirati se tako da ne zvuče toliko radikalno
• drug Kapović inzistira na retoričkom populizmu s jedne strane: nabrijavanje ljudi protiv tajkuna, najavljivanje eksproprijacije, zatvorske robije za tajkune koji su se obogatili tako što su prisvojili društveno vlasništvo, itd., a s druge strane, u medije poslati nekoga umjerenog, pristojnog, urednog, koji će nešto mirno i pomirljivo govoriti, pozivati se na “zdrav razum”, “dobar život”, i neke pomirljive “hippie fore”; tako drug Kapović očekuje efekt i jednog i drugog pristupa
• drug Kapović vuče analogiju s primjerom dobrog i lošeg policajca iz američkih filmova; dok jedan policajac mlati po Todoriću, drugi miroljubivo objašnjava ljudima kako oni samo žele dobar život za većinu ljudi i slične retoričke fore
• treba kombinirati hipstere s naočalama koji će pričati o teoriji i šljakere koji će populistički prijetiti fizičkim nasiljem
• “Sve što mi govorimo jest teorijski potkovano na visokoj razini.” 😀
• treba smišljati propagandne parole i plakate da privuče raju i da objasne ljudima koji ne razumiju kako sistem funkcionira, a njih se može educirati vještim progresivnim populizmom
• “Mi smo tu dosta dobro prodali priču da ne zvuči previše svetogrdno kod ovih iz nacionalističke pozicije”
• drug Kapović predlaže kako moraju gurati neku priču protiv libertarijanske priče o uhljebima, te inzistira na stalnom korištenju pojmova poput tržišni talibani i slobodnotržišni sociopati kako bi se kontriralo zločestim libertarijancima
• drug Kapović kaže kako on osobno eksperimentira s pojmom tajkunobran i naglašava “borbu kroz jezik”
• kaže da nije dobro stalno spominjati pojam kapitalizam, nego nešto poput: sustav u kojem su sredstva za proizvodnju u vlasništvu manjine, a ekonomska djelatnost se odvija ne u korist čitavog društva, nego u korist manjine, ili pak: trenutni političko-ekonomski sustav (btw, u kojem svijetu on živi?)
• drug Kapović kaže kako nije dobro stalno spominjati da se zalažu za demokratski socijalizam i inzistirati na tom terminu jer bi to moglo smetati određenom dijelu populacije
• drug Kapović tvrdi kako ljudi svoje političko opredjeljenje ne biraju racionalno, nego “navijački”, naravno, to očito ne vrijedi za njega i članove “radničke” fronte, jer su oni iznad ostalih ljudi
• od druga Kapovića čujemo kako su članovi SDP-a, HDZ-a i Laburista koji se otvoreno smatraju socijalistima i veličaju Marxa, zapravo svi (ekonomski) liberali
• drug Kapović ima povjerljive informacije kako je Ivo Sanader homoseksualac