Pobrkani lončići

Skrenuta mi je nedavno pozornost na jedan malo stariji bizaran članak koji je osvanuo na portalu Bug.hr. Izvjesni Drago Galić, žestoki protivnik slobode i kapitalizma, navodi primjer smanjenja poreza i nekih drugih nameta jednoj korporaciji u Nevadi kao reprezentativan primjer uspješnog državnog intervencionizma.

Tekst nije napisan u sarkastičnom tonu, autor je stvarno ozbiljan. Dakle, savezna država Nevada se djelomično odrekla prihoda od reketarenja firme Tesla Motors u narednih 20 godina, što bi trebalo dati mnoge pozitivne rezultate (povećanje zaposlenosti, povećanje neto plaća, tehnološki razvoj, itd.). Iz tog primjera bi čovjek očekivao da će se izvući dobra pouka u korist slobodnijeg tržišta, smanjenja nameta i smanjenja državnog intervencionizma općenito, međutim, to nije logika koji vodi spomenutog autora. On taj primjer navodi kao primjer uspješne državne intervencije! On smanjenje poreza i nameta vidi kao intervencionizam.

Znači, po autorovoj logici, sve što itko zaradi na bilo koji način unutar granica neke države automatizmom pripada državnim političkim vlastima, pa onda je na njima da tu zaradu dijele svojim podanicima, po nekom šablonu. Tu se očito radi o potpunom izvrtanju stvarnosti od strane autora i potpunom gubljenju kompasa oko pitanja što je čije, a to je posljedica temeljite etatističke propagande koja nam propovijeda kako ustvari sve što se stvori u granicama naše zemlje pripada nama, a Država – to smo mi! Zato je onaj koji ne plaća reket Milanoviću pohlepni kriminalac i narodni izdajnik, a Mirela Holy kada poziva na kolhoze i redistribuciju dohotka borac za ljudska prava.

Ono što neko poduzeće primi od svojih kupaca u dobrovoljnoj razmjeni, to je prihod poduzeća. Kada se od prihoda poduzeća oduzmu rashodi proizašli iz obveza nastalih dobrovoljnom razmjenom (troškovi plaća, nabave materijala, energenata, itd.), ono što ostaje je profit poduzeća i on pripada isključivo vlasnicima poduzeća. I to je tržište na djelu. Kada netko, npr. Država, uzme dio tuđeg novca nedobrovoljnim putem, to je intervencija u tržište. Što se veći dio tuđeg novca oduzima silom, odnosno, što je veći udio nedobrovoljnih razmjena u odnosu na ukupne, može se reći da je veći intervencionizam u tržište.

Međutim, dotični autor teksta, opijen etatizmom, to ne razumije i smanjenje državnog intervencionizma (korak prema slobodnijem tržištu) naziva intervencijom. Pa tako kaže:

Za početak, svi oni koji mantraju o tome da je država tu samo  “da stvori uvjete za posao, a da se u njega ne miješa” – pričaju gluposti.

I u nastavku teksta:

Ne, nema ničega „tržišnoga“ u ovome potezu nevadskog guvernera, već se radi o klasičnom državnom intervencionizmu tamo gdje predstavnici države smatraju da će ona kao cjelina imati direktne koristi od direktnom miješanja u tržišne procese.

Da bi stvar bila još bizarnija, članak zaključuje rečenicom:

Katkada je dovoljno samo da se država odrekne dijela svog zalogaja da bi stvarno pomogla.

Dakle, autor na kraju shvaća da se ovdje radi o državnom odricanju od “svog” dijela, smanjenju prisustva države, ali on to ipak naziva intervencionizmom i koristi kao argument protiv slobodnog tržišta! Stvarno bizarno. Zanimalo bi me, što bi onda za dotičnog moglo predstavljati primjer liberalizacije tržišta? Možda povećanje poreza? 🙂

Na spomenuti tekst se već bio kratko osvrnuo i Katkapital ovdje, a izgleda da je izvjesni Drago Galić na to odgovorio u komentarima na svoj tekst, te on jasno navodi:

ja vjerujem u državni intervencionizam u svim slučajevima, ali ne u kapitalizam bilo kojeg oblika

Dakle, obični ljudi su jednostavno preglupi i prenesposobni da slobodno upravljaju svojom imovinom, zato je tu mudra i benevolentna Majka Država i njeni stručnjaci s velikim obrvama koji su tu da nas spase od poganog tržišta i surovog neoliberalnog kapitalizma, te nam osigura vječni spokoj Paretovog optimuma.

Onda nastavlja:

vjerujem da je društveno vlasništvo (u nas nezakonito nacionalizirano 90-tih i još više nezakonito, odnosno razbojnički, podijeljeno frendovima i tobožnjim “uglednicima”, sve redom smradovima) jedini način za ekonomsku demokraciju (nije isto što i politička demokracija)

Autor priča o nekakvoj nacionalizaciji društvenog vlasništva 90-ih, a događanja od kraja Drugog svjetskog rata do 1990. godine, koja uključuju najveću pljačku ovih prostora u modernoj povijesti, njega ne zanimaju.

Što se tiče tzv. ekonomske demokracije, autor očigledno cilja na sistem radničkog samoupravljanja. I s time nemam nikakvih problema, dok god svi koji u tome sudjeluju sudjeluju dobrovoljno. Čak ni danas nitko ne brani nekoj skupini ljudi da otvore firmu u zajedničkom vlasništvu, rade u njoj i međusobno dijele zaradu, stoga ne vidim u čemu je problem, neka slobodno izvole.

Međutim, ako je demokracija “vladavina naroda”, zar onda slobodno tržište nije ustvari ekonomska demokracija? Na tržištu, pojedinci svakodnevno glasaju svojim novčanikom za one proizvode koji ispunjavaju njihove želje i potrebe, a “kažnjavaju” one koji u tome ne uspjevaju. Ali, naravno, kako je gospodin Galić ipak poklonik vidljive ruke mudre Majke Države, takve darwinističke ideje ne dolaze u obzir.

Onda ponovno jedna genijalna izjava:

Što se tiče državnog intervencionizma, apsolutno vjerujem u njegovu neophodnost sve dok postoje države, pa tako intervencionizam u smanjivanju poreza kada treba i gdje treba smanjiti, i povećavanju poreza tamo gdje treba povećati.

Da, njemu smanjenje poreza znači intervencionizam. Genijalno. Zamislite da sutra tako hrvatska Vlada smanji PDV i porez na dobit na 5%, ukine obveze doprinosa i zakon o minimalcu, to bi po gospodinu Galiću predstavljalo državno interveniranje u laissez-faire.

Što se tiče toga kada i gdje “treba” smanjiti ili povećati poreze, nije jasno na koga to autor misli da bi trebao odlučivati, ali nekako se nameće odgovor – “Nek odluči struka!”

Pa dalje g. Galić nastavlja s nekim potpunim povijesnim neistinama:

Velike korporacije tako od 80-tih i doba reaganomike koju su kasnije svi prihvatili (Bill Clinton prvi) plaćaju 2-3% poreza na prihode

i već prilično dosadnim mitovima:

u doba Roseweltovog New Deala porezna stopa za najveće profite bila i 90% i to je doba najvećeg ekonomskog ujednačavanja među upravljačkom i radničkom klasom u SAD-u i doba najvećeg ekonomskog uzleta američke ekonomije ikada

Inače, o stanju u SAD-u sam pisao ovdje.

Za kraj, autor kaže:

Kako je to prihvatljivo “katkapitalistima”, meni nije jasno. Odnosno, meni nije jasno kako je to prihvatljivo ikome sa zrncem morala i čovječnosti u sebi.

Njemu nije jasno kako nekome može biti prihvatljiv sustav koji se bazira na dobrovoljnim odnosima slobodnih ljudi, a meni nije jasno kako ikome “sa zrncem morala i čovječnosti u sebi” može biti prihvatljivo institucionalizirano nasilje nad nevinim ljudima. Eto.

 

tax

Oglasi

18 comments

  1. Samo jedan tehnički savjet, možda pomogne. Zašto ne koristiš “see more” (“prikaži više”) opciju? Tako da posjetitelji koji dođu na naslovnu stranicu mogu scrollati po naslovima i sažecima, ne kad scrollaš na prvoj stranici da se već umoriš dok dođeš do idućeg posta. Mislim da “prikaži više” opcija omogućava da ljudi lakše nađu članak koji ih zanima, pogotovo oni koji blog čitaju na tjednoj bazi, a ne svaki dan. Pogledaj kod mene, vidi kako ti to izgleda.

    Sviđa mi se

  2. Drago Galić sa bug.hr je progresivist. Nije dakle on takav samo u ovim pitanjima koji se tiču ekonomije, a koje autor spominje. Taj jednostavno i u svim drugim stvarima podržava progresivistički “main-stream”.

    Tako su ga naučili i izvan tog okvira on jednostavno nije sposoban razmišljati. Između ostaloga pohvaljivao je ukidanje korisničkih foruma na časopisu “Popular Science”, jer da se na tim forumima usuđuju o znanstvenim pitanjima komentirati – ne znanstvenici. Za one koji ne znaju časopis “Popular Science” je nastao baš zato da širokim masama približi i popularizira znanost.

    Dakle časopis primarno nije namijenjen znanstvenicima. I onda netko nema nikakav mentalni problem sa izbacivanjem ne-znanstvenika iz aktivnog sudjelovanja u diskusijama na časopisu koji postoji baš radi tih širokih masa….

    To je tipičan mentalni sklop progresivista. Nedavno je instantno zaključao raspravu o Watsonu (prodaja Nobelove nagrade) kada je netko spomenuo rasu i inteligenciju, u članku koji počinje sa “kontroverzni” znanstvenik. Ovo kontroverzni se naravno odnosi na politiku i izjave Nobelovca u tom smislu. Dakle pokreneš raspravu u smjeru koji se odnosi na politiku, i čim rasprava skrene malo, vrlo malo dapače, u vode koje nisu u cijelosti “politički korektne” – šlus.

    Isto tako je davno u nekoj raspravi poludio kada su neki komentatori napisali da nije baš sve tako jasno i čisto u Darwinovoj teoriji evolucije, te da iza toga možda ipak ima i nešto više od onoga što se službeno tvrdi da ima.

    A bilo je toga još. A on je ustvari jedan od benignijih…..

    Ustvari je jedna stvar zajednička svim progresivistima, a to je gotovo fanatični ateizam i anti-duhovnost. Dakle, ne obično stanje kada netko jednostavno ne vjeruje u neku vrstu Božanske kreacije i/ili prisutnosti, i slegne ramenima jer intelektualno misli da tu nema ničega, nego baš izrazito agresivna reakcija i napad na bilo koga tko samo spomene eventualnu mogućnost postojanja neke sile koju nismo sposobni razumjeti. Pa makar i u formi ugrađenoj u nekim fizikalnim zakonima i matematičkim pravilima.

    Sa druge strane spektra, kod istih takvih individua je moguća i fanatična i nasilna religioznost, (naravno bez prave i istinske konekcije sa Božanskim), što sve ovisi o konkretnim društvenim uvjetima, tj. što se masovno propagira kao poželjno. Onda to takvi bez ikakve ograde prihvate kao “svoje” i napadaju sve koji ne pripadaju “čoporu”. Ta religija paradoksalno može biti i potpuno bezbožnog tipa, kao na primjer komunistička religija.

    To je tipično za taj i takav mentalni sklop. Nekada u ona davna primitivna vremena se smatralo da su takvi ljudi ili opsjednuti sa demonima, odnosno da su izgubili kontakt sa Božanskim, ili da jednostavno nemaju pravu besmrtnu dušu, tj. rođeni su kao prazne humanoidne ljušture bez stvarne esencije.

    Neke primitivne i zaostale budale i dan danas vjeruju u takve gluposti. Ja na primjer.

    Čovjeka koji ipak posjeduje takvu esenciju izluđuju reakcije takvih ljudi jer uporno misli da je tu riječ samo o spoznajnoj ograničenosti. Tim gore je ako takve individue imaju formalnu inteligenciju koja može biti i vrlo visoka, ali i dalje im fali ono “nešto”. Čovjek koji je potpun se na neki način osjeća kao da je okružen zombijima koji ne žele shvatiti neke stvari. Nažalost nije tako. Nije da oni ne žele nego uopće nisu oformljeni na takav način da bi uopće mogli. Problem je puno, puno dublji nego što izgleda površinski.

    Stoga se ne treba uzrujavati zbog takvih, jer je njih ionako nemoguće promijeniti ljudskom i razumskom aktivnošću. Jedino intervencijom više sile je to eventualno moguće. Ali se to ionako dešava jako rijetko. Stoga treba raditi svoje i kad god je to moguće ponašati se kao da ti “zombiji” i ne postoje…..

    Sviđa mi se

    1. Iskreno, nisam imao pojma o dotičnom prije nego sam pročitao ovaj njegov tekst, niti sam pročitao ikad išta drugo je dotični negdje napisao. Nije mi ovdje bio ni cilj napadati njega osobno, nego je stvar u tome što mislim da slično razmišljanje dijeli stvarno velik broj ljudi.

      Stoga se ne treba uzrujavati zbog takvih, jer je njih ionako nemoguće promijeniti ljudskom i razumskom aktivnošću.

      Pa dobro, ne bih možda bio tako isključiv, sigurno da ima dosta primjera ljudi koji promijene način razmišljanja, otvore oči, ali da, pitanje je opet koliki je na kraju to postotak i koliko se isplati uopće ulaziti u neke pokušaje razumne rasprave s njima.

      Sviđa mi se

      1. Pa ako govorimo u striktno ekonomskim terminima možemo slobodno ustvrditi da je “RoI” kod ulaganja u takvim slučajevima – ništavan. Tj. ne isplati se niti po kojoj ekonomskoj računici ulagati vrijeme u takve. Jedino ako si u situaciji da ti glava ovisi o tome, ali onda ionako nije više riječ o ekonomiji nego opet o politici 🙂

        Međutim možemo na to gledati i kao što je Ford(?) jednom izjavio (prepričano mojim riječima, ali ionako ima puno verzija):

        Ja sam svjestan da samo polovica od svih mojih novaca uloženih u marketing donosi rezultat. Problem je u tome što nemam pojma o kojoj se tu polovici radi. 🙂

        Sviđa mi se

      2. ” Iskreno, nisam imao pojma o dotičnom prije nego sam pročitao ovaj njegov tekst, niti sam pročitao ikad išta drugo je dotični negdje napisao.”

        Hehe, vidi se da nisi bio pretplatnik Bug-a. Drago Galic inace pise citljive i korisne recenzije. Na srecu, nisu svi suradnici Buga progresivisti poput Galica. Osim Olega Mastruka, ima jos kvalitetnih kolumnista. Pisali su i Lucijan Caric, Miroslav Ambrus Kis, Ivan Podnar, Ivo Spigel… Naravno, 100 ljudi, 100 stavova. 100 informaticara, 1100100 stavova 🙂

        Sviđa mi se

  3. Ti dakle podupireš selektivno smanjanje (ukidanje) poreza i to samo onima za koje neki birokrat ili skupina birokrata procjeni da bi takav potez bio u nekom “višem interesu”?

    Sviđa mi se

  4. To me ne čudi, više sam puta čuo da netko govori kako u Hrvatskoj vlada divljaštvo, zakon džungle, ekonomija ide onako, sama po sebi kao brod bez kormilara – ukratko vlada neoliberalizam, stoga je potrebno da država konačno uvede red, dakle potreban nam je državni intervencionizam. I zapravo, za nekog netko ne razumije pojmove to zvuči sasvim logično. I ako se daju generalna ocjena zadnjih deset godina, rekao bih da je dosta prisutna, možda i prevladavajuća ona da država ništa ne radi, ne upravlja ekonomijom pa samo poput nekakvog broda kojeg struje i valovi nose čas amo, čas tamo. Jer kako je uopće moguće da se ostvari kakav gospodarski rast ako nemaš strategiju, ako netko u vlasti ne odluči što ćemo proizvoditi, koje ćemo industrije podupirati? Samo od sebe, haha?

    A i slušah nedavno predavanje nekakvog Grka na LSE-u (ne uživo, podcast) pa čovjek priča slično kao gospodin izvjesni Galić, zaziva intervencionizam da raspetlja čvor neoliberalnih politika u koje je Grčka upala. Dakle, nije to samo hrvatska specifičnost, to je nekakva drugačija specifičnost.

    Sviđa mi se

    1. Pa nažalost i da čudi, od čuđenja nema neke koristi. Sa druge strane država tamo gdje treba zaista treba imati strategiju – nema je. Uostalom u maloj zemlji kao što je naša praktički je nemoguće sve prepustiti slobodnom tržištu. Oscilacije (amplitude) bi bile prevelike, a fizički smo premali i preslabi da bi se ljudi masovno preselili iz jednog dijela države u drugi. Nije ovo USA.

      Međutim za te suptilnosti nema dovoljno pameti niti svijesti među političkim elitama. Primarno je ipak što ne postoji jasan politički smjer. Malo pričaju o slobodnom tržištu, ali ustvari misle na plansku privredu, pa malo pričaju o pravima, a ustvari misle o privilegijama, pa trabunjaju o demokraciji a ruše i otežavaju referendume. I tako u krug. Do propasti.

      Sviđa mi se

  5. “u doba Roseweltovog New Deala” – e, dečko – tu sam te ček’o !

    Kaže ovaj da je to doba – “doba najvećeg ekonomskog ujednačavanja među upravljačkom i radničkom klasom u SAD-u i doba najvećeg ekonomskog uzleta američke ekonomije ikada”.

    E sad … nemam točne podatke, ali čini se da je, ako je postojao uzlet (a mislim da jest), tada je dio tog uzleta bio uzrokovan i WWII – te silnom potrebom vojno-državnog tržišta za svime i svačime. Elem – tu smo imali uzlet, a vjerojatno i poslije. Je l’ za to više zaslužan new deal ili WWII – to bi valjalo istražiti. Ali bitno je da je GDP rastao.

    Sa druge strane, New deal neki ekonomisti smatraju – ne rješenjem porblema – nego upravo onim što je krizu pretvorilo u “veliku krizu”.

    O tome piše jedna duhovita knjižica “The Politically Incorrect Guide to the Great Depression and the New Deal”, autora Robert Murphy-a.

    http://www.regnery.com/books/the-politically-incorrect-guide-to-the-great-depression-and-the-new-deal/

    Pritom jedna od osnovnih teza kaže da su krize normalni dio ekonomskog ciklusa, i da su tako prirodne kao što prirodno jesen nastupa iza ljeta.
    Ali, kada netko počne prčkati po ekonomiji sa različitim “briljantnim” idejama – tada se nešto što traje 1-3 godine može produžiti – u i najgorem slučaju dovesti do ekonomske i društvene katastrofe.

    Vjerujem da je to tema koju bi valjalo elaborirati.

    Usput – negdje porčitah da veliki F.D .Rosewelt nije bio do kraja rezerviran ni prema staljinovom, a ni prema njemačkom modelu društva, barem dok se nije zaratilo.

    Geronimo !

    Sviđa mi se

    1. čini se da je, ako je postojao uzlet (a mislim da jest), tada je dio tog uzleta bio uzrokovan i WWII

      Gospodarski “uzlet” nije mogao biti uzrokovan svjetskim ratom. Tu se radi o “broken window fallacy”. Do stvarnog uzleta je došlo nakon rata.

      Sa druge strane, New deal neki ekonomisti smatraju – ne rješenjem porblema – nego upravo onim što je krizu pretvorilo u “veliku krizu”.

      To je točno, New Deal je produljio i produbio krizu, pisao je o tome Murphy, ali i mnogi drugi.

      Pritom jedna od osnovnih teza kaže da su krize normalni dio ekonomskog ciklusa, i da su tako prirodne kao što prirodno jesen nastupa iza ljeta.

      Hm, poslovni ciklus se sastoji od perioda booma (ekspanzije) i busta (recesije), a sad je li ta pojava prirodna na slobodnom tržištu, rekao bih da baš i nije. “Austrijska” teorija poslovnih ciklusa nam kaže da su krize uzrokovane centralnim bankarstvom, te manipulacijom kamatnim stopama.

      Sviđa mi se

  6. Na slobodnom tržištu neprestano se usklađuje ponuda i potražnja i teoretski nikada ne može doći do veće krize. Svaka gospodarska kriza isključivo je posljedica političkog “ispravljanja” djelovanja prirodnih tržišnih zakona.
    Što ljudi više “reguliraju” tržište to više onemogućuju prirodno prilagođavanje tržišnih subjekata ponudi i potražnji na tržištu.
    Dakle, ekonomske krize nisu posljedica slobodnog tržišta nego su isključivo posljedica ignoriranja prirodnih zakona i borbe protiv njih.
    To je isto kao kad ignoriraš gravitaciju i letiš zrakom, kad tad se moraš suočiti s istinom. Možeš planirati i konstruirati do iznemoglosti, ali na kraju se uvijek moraš spustiti na zemlju. Što više ignoriraš djelovanje prirodnog zakona stvaraš veću krizu i uzrokuješ teže posljedice.
    Sjetite se socijalističkih država. Sve su se godinama planski uspješno borile protiv tržišta i propadale sve dok nisu shvatili da se protiv prirodnih zakona ne isplati boriti.

    Sviđa mi se

  7. Fa, fakat …. moguće je da tek prtljanje “centralnim bankarstvom, te manipulacijom kamatnim stopama” uzrokuje krize i recesije. – Hvala dečki!

    Ipak, Nikolai Dmitriyevich Kondratiev je nešto pisao o tim ciklusima, te je utvrdio da je “prirodno stanje stvari” “gore-dolje” u ekonomiji.

    http://en.wikipedia.org/wiki/Kondratiev_wave

    Kao nagradu za takvo otkriće najveći čovjek svih vremena, i pobjednik nad nemani koja se ustobočila da pokori slobodni svet, drug Besarionis Dze Jugashvili kasnije nazvan i Iosif Vissarionovich Stalin je Kondratieva prvo ugulačio (ugulačiti = poslati nekoga u gulag), a potom ga je riješio tereta zvanog život, putem streljačkog voda. Pravda zadovoljena, sloboda spašena.

    E sad … ako je Đugašvili nekog smaknuo – možda bi njegove teorije trebalo bolje razmotriti?

    Sviđa mi se

    1. Nemam sad vremena za detaljnije proučavanje, ali, koliko znam, Kondratiev nije dao neko svoje posebno objašnjenje poslovnih ciklusa, već se radi o opažanju pojava iz tadašnjih gospodarstava na temelju čega on zaključuje da su ciklusi “prirodno stanje stvari”.

      A ja tvrdim da ciklusi nisu prirodno stanje stvari na slobodnom tržištu, već su posljedica intervencionizma, prvenstveno centralnog bankarstva i spuštanja kamatnih stopa ispod tržišnih, te jednostavno poticanja poslovnih banaka na neodgovorno ponašanje.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s