Kako se može trošiti novac

U ovom kratkom videu Milton Friedman se osvrnuo na različite načine trošenja novca s obzirom na izvornog vlasnika novca i finalnog korisnika, što je pobliže opisao u svojoj čuvenoj knjizi Free to Choose. S obzirom na to, možemo sastaviti ovakvu matricu:

matrix

Kao što vidimo, postoje četiri moguća načina trošenja novca po toj podjeli:

1) Trošenje svog novca na sebe – Kada trošimo svoj novac na sebe, s jedne strane imamo incentive da prođemo što jeftinije, da ekonomiziramo pri izboru, ali istovremeno imamo i incentive da odaberemo nešto što najbolje odgovara našim potrebama, tražimo kvalitetu, tražimo value for money. Drugim riječima, pokušavamo dobiti što bolji proizvod za što manju cijenu, te u skladu s time tražimo neku kombinaciju koja nam najviše odgovara.

2) Trošenje svog novca na druge – Kada trošimo svoj novac na druge, također imamo jaki incentive za ekonomiziranjem. Nastojimo proći što jeftinije, ne preplatiti proizvod, ali ne možemo tako dobro znati stvarne tuđe želje i potrebe kao svoje. Stoga, ovdje također pokušavamo dobiti neki value for money, ali s obzirom da su vrijednosti subjektivne i nemamo svi iste ukuse i preferencije, ne možemo tako dobro znati odrediti kakvu će vrijednost odabrani proizvod imati za druge osobe.

3) Trošenje tuđeg novca na sebe – Kada trošimo tuđi novac na sebe, sigurno imamo incentive da kupimo što kvalitetniji proizvod, koji što više odgovara našim željama i potrebama, ali nemamo tako jak incentive da pazimo na cijenu kupljenog proizvoda i da prođemo što jeftinije. S obzirom da se ne radi o našem novcu, nemamo motiva da ekonomiziramo i da tražimo stvarni value for money, već je vjerojatnije da ćemo potrošiti nešto više novca nego što bismo potrošili da trošimo svoj novac.

4) Trošenje tuđeg novca na druge – U ovom slučaju niti imamo incentive da se ponašamo ekonomično, jer se ne radi o našem novcu, pa nas ne zanima previše da prođemo što jeftinije, a nemamo ni mogućnost odabrati najkvalitetniju i najpotrebniju opciju, jer ne možemo znati stvarne želje i potrebe drugih ljudi bolje od njih samih.

Naravno, uvjerljivo najneučinkovitiji način trošenja novca je ovaj pod brojem 4. To je upravo oblik trošenja koji se događa uglavnom kod državne potrošnje i raznih politika redistribucije. Ujedno, to je i socijalistima najdraži oblik trošenja novca (zapravo, oni još više vole ovaj pod brojem 3, ali to ne smiju na glas reći 🙂 ). Također, to je i jedan od razloga zašto socijalizam ne radi.

Oglasi

8 comments

  1. Problem nije u tome što socijalizam ne radi, nego u tome što radi izvrsno. Radi baš ono za što je i stvoren. Svatko očekuje da će ručak na kraju platiti netko drugi. Ili bolje rečeno, da će uvijek netko drugi više ili barem prije naje*ti nego ja. Odnosno JA neću platiti ručak koji sam pojeo SADA. A što će biti idući dan, tko će još o tome razmišljati…. Zato je socijalizam psihološki toliko primamljiv narodu – pa dok traje, traje. Slična je stvar i sa svim drugim oblicima odgođenog plaćanja, da se ne bi zavaravali.

    Zato je gotovo nemoguće u normalnim okolnostima ljude nagovoriti da žrtvuju nešto danas za bolje sutra. Prvo zato jer ne vjeruju da će svi u procesu žrtvovati isto. A ne vjeruju jer vide da nema odgovornosti niti dosljednosti među onima koji bi trebali provesti takvu politiku.

    Stoga su promijene moguće jedino prisilno, kada mast ode u propast do kraja, i kada su svi ionako ostali bez ičega što misle da još mogu izgubiti…..

    Sve dok misle da još nisu izgubili sve, te da ustvari ionako nemaju izbora – nema ozbiljnih promjena.

    Sviđa mi se

    1. Kapitalisti zato troše 90% novca na stvari koje im nisu potrebne. Što će reći da je i taj novac zapravo tuđ novac inače ga ne bi trošili na nepotrebne stvari. Stoga je kapitalizam psihološki privlačan dijelu naroda ali kojeg nagriza pohlepa. Promjene su i u tom slučaju moguće samo kada mast ode u propast, i dogodit će se kada više ne bude drugog izbora.

      Sviđa mi se

      1. Kapitalisti zato troše 90% novca na stvari koje im nisu potrebne.

        Ma nemoj, stručnjače??! Ti ćeš nekome drugome govoriti što mu je potrebno, a što nije?

        Što će reći da je i taj novac zapravo tuđ novac inače ga ne bi trošili na nepotrebne stvari.

        Nije. Novac koji netko primi u dobrovoljnoj razmjeni od drugih ljudi je njegov novac i ima ga pravo koristiti kako želi, a odlika je umišljenih socijalista da se smatraju tako prosvijetljenima da znaju bolje upravljati tuđom imovinom i životima od drugih ljudi, te se smatraju kompetentnim za određivati što je kome potrebno, a što ne.

        Stoga je kapitalizam psihološki privlačan dijelu naroda ali kojeg nagriza pohlepa.

        Kapitalizam je privlačan ekonomski pismenom dijelu naroda, te onima koji respektiranju osobne slobode drugih ljudi i ne vole državno nasilje. Te fore o “pohlepi” si već ispuhao, dobro je.

        Sviđa mi se

    2. Svaka čast. Predobar komentar. Socijalizam je kao kreditna kartica. Bolje je ne plaćati 15% kamata, ali ljudi žele stvari odmah i sada.

      Sviđa mi se

  2. @fantom

    Postoji jedna mala, sitna, gotovo pa beznačajna razlika trošiš li neumjereno svoj vlastiti ili tuđi novac. O tome ovaj zgodni grafikon-crtež govori. Ali nekim ljudima očito ne pomaže niti kada im se sve nacrta. Kao što se iz @fantom-ovog simptomatičnog posta može nažalost zaključiti. Očito je situacija postala krajnje ozbiljna.

    Poznato je da socijalizam uzrokuje ekonomsku bijedu i propast. Isto tako su evidentni i ozbiljni mentalni poremećaji kod zaraženih virusom socijalizma-komunizma. Isto tako je poznato da se virus širi osobnim kontaktom prilikom druženja u partijskim ćelijama, ali i specifičnim načinima, kao što je kontakt sa toksičnom marksističkom literaturom. Te da je jedini poznati lijek protiv širenja komunističke zaraze stroga izolacija i karantena nosilaca virusa. To je sve dobro poznato. Ali do sada epidemiolozima nije bilo poznato da socijalizam uzrokuje i sljepoću. To je još jedan novi i zabrinjavajući moment.

    Ako netko nije u stanju vidjeti i/ili shvatiti tako krupne sličice, kako bi taj mogao razumjeti nešto suptilnije kao što je odnos ponude i potražnje, ili duhovne uzroke pohlepe? Ali, ja isto previše pitam….

    Sviđa mi se

  3. Moje mišljenje je da trošenje tuđeg novca na sebe nije striktno vezano uz vrstu sustava, pa to bi svatko kome se pruži prilika, svjedoci smo tome gotovo svakodnevno u svijetu! Ovaj tekst i tablica je nadam se svakome jasna i logična, pa čak i onima koji odbijaju javno priznati!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s