Privatno vlasništvo

Što komunjare kažu o privatnom vlasništvu?

Privatno vlasništvo proizilazi, dakle, pomoću analize iz pojma ospoljenog rada, tj. ospoljenog čovjeka, otuđenog rada, otuđenog života, otudjenog čovjeka. (…) Tek na posljednjoj kulminacionoj tački razvitka privatnog vlasništva ponovo izbija ta tajna, naime, da je ono, s jedne strane, proizvod ospoljenog rada, a s druge, da je sredstvo pomoću kojeg se rad ospoljuje, realizacija tog ospoljenja. (…) Nadnica je neposredna posljedica otuđenog rada, a otuđeni rad je neposredan uzrok privatnog vlasništva.

Privatno vlasništvo nas je učinilo tako glupim i jednostranim da je neki predmet naš tek onda kad ga imamo, dakle, kad postoji za nas kao kapital, ili kad ga neposredno posjedujemo, jedemo, pijemo, nosimo na svome tjelu, nastanjujemo itd., ukratko kad ga upotrebljavamo.(…) Stoga je ukidanje privatnog vlasništva potpuna emancipacija svih ljudskih osjetila i svojstava; ali ono je ta emancipacija upravo zato što su ta osjetila i svojstva postala ljudska, kako subjektivno tako i objektivno. Oko je postalo ljudskim okom kao što je njegov predmet postao društvenim, ljudskim predmetom koji potiče od čovjeka za čovjeka.

Citati su iz (srpsko)hrvatskog prijevoda Pariških rukopisa Karla Marxa iz 1844. godine.

Kao što je uobičajeno, komunjare su u potpunosti u krivu, a stvarnost je potpuno suprotna njihovim nebulozama.

Privatno vlasništvo temelj je civiliziranog društva i nužan uvjet učinkovitog korištenja ekonomskih resursa u gospodarstvu.

Svrha koncepta vlasništva nad nekim resursom jest izbjegavanje potencijalnih konflikata među pojedincima uzrokovanih oskudnošću resursa. Pojedinci imaju različite želje i potrebe u skladu s kojima planiraju svoje djelovanje, te za ispunjavanje tih želja i potreba koriste određena sredstva (resurse), međutim, ta sredstva (resursi) su u prirodi oskudna, tj. ima ih u ograničenim količinama u odnosu na ljudske želje i potrebe koje bi ona mogla potencijalno ispunjavati. Ljudske su želje neograničene, dok su resursi potrebni za njihovo ispunjavanje ograničeni, te je svrha ekonomije iznaći optimalno rješenje za učinkovitu alokaciju rijetkih resursa u gospodarstvu.

S obzirom da postoji očito nepodudaranje između dostupnosti ekonomskih resursa i beskonačnih želja i potreba pojedinaca koji za svoje djelovanje koriste te resurse, postoji izvjesna opasnost nastanka brojnih konflikata između različitih pojedinaca oko upotrebe određenih oskudnih resursa. Ukoliko osoba A želi koristiti resurs X na jedan način (npr. za ispunjenje svoje potrebe a1), a osoba B na drugi način (npr. za ispunjenje svoje potrebe b1), tu imamo izravan konflikt između dva pojedinca oko korištenja rijetkog resursa; postoji jedan resurs, ali dvije potrebe različitih pojedinaca za čije se ispunjenje taj resurs može iskoristiti. Upravo da bi se izbjegli takvi mogući konflikti, potreban nam je koncept vlasništva nad resursima, odnosno prava na raspolaganje istima. Kada ekonomski resursi imaju svog vlasnika, tada vlasnik ima pravo odlučivanja na koji će se način određeni resursi koristiti i snosi odgovornost za njih.

Kada ne bi bilo oskudnosti i kada bi svih resursa na Zemlji bilo u beskonačnim količinama, tada ni institucija privatnog vlasništva ne bi imala previše smisla jer bi u nekom takvom hipotetskom svijetu svatko mogao imati istovremeno beskonačno mnogo bilo čega što poželi i ne bi moglo doći do konflikta oko uporabe određenog resursa kojeg ima u izobilju. Međutim, čak i u takvom svijetu bi bio moguć nastanak konflikata oko korištenja jedne vrste resursa koje ne bi bilo u izobilju – ljudskih resursa. Ukoliko osoba A želi koristiti svoje tijelo na jedan način (npr. za ležanje i odmaranje), a osoba B želi koristiti tijelo osobe A na drugi način (npr. za hrvanje s osobom A), tada bi opet došlo do konflikta uzrokovanog oskudnošću određenog resursa (u ovom slučaju tijela osobe A), pa bi nam čak i u takvom svijetu bio potreban koncept vlasništva pojedinaca nad svojim tijelom.

Prema tome, da bismo izbjegli konflikte uzrokovane prirodnom datošću ovoga svijeta (oskudnost resursa) nužno je postojanje institucije vlasništva nad ekonomskim resursima, a jedini način na koji možemo osigurati racionalno korištenje resursa i njihovu učinkovito alokaciju u skladu s ljudskim potrebama jest sustav privatnog vlasništva unutar kojeg pojedinci imaju stalan incentive da svojoj imovini maksimiziraju vrijednost, a to mogu jedino tako da ju koriste tako da istovremeno ispunjavaju želje i potrebe drugih ljudi stvarajući dodatnu vrijednost za njih. Ukoliko privatni vlasnik ne koristi svoju imovinu tako da ispunjava potrebe nekih drugih pojedinaca, on će biti sve siromašniji i bit će u stanju ispunjavati sve manje svojih želja i potreba. S druge strane, neki generalni direktor ili partijski komesar u socijalističkom sustavu nema nikakav incentive da povećava vrijednost “društvenoj” imovini jer on osobno nema nikakav izravan benefit od toga, pa tako nema ni incentive da učinkovito koristi raspoložive resurse za ispunjavanje stvarnih ljudskih potreba (više o tragediji javnog). Također, za vlasništvo koje je ničije nitko nije odgovoran, a ne postoji opasniji način upravljanja od davanja ovlasti u ruke onima koji nisu odgovorni za svoje pogreške.

Stoga, koje je vlasništvo legitimno, odnosno, odakle dolazi isključivo pravo vlasništva nad rijetkim resursima?

1. Svatko je vlasnik samog sebe. Svaki pojedinac isključivi je vlasnik svog tijela i ima neotuđivo pravo raspolaganja njime kako god želi, dok god time ne ugrožava fizički integritet drugih pojedinaca ili njihove imovine.

Ako pojedinac nije vlasnik samo sebe, tko onda jest?

2. Svatko je vlasnik onoga što stvori svojim radom i slobodan je plodovima svog rada raspolagati kako god želi dok time ne ugrožava fizički integritet drugih pojedinaca ili njihove imovine. Slobodan je plodove svog rada prodavati drugima, poklanjati ih, iznajmljivati, mijenjati ih za neka druga dobra ili usluge, trošiti ih ili uništiti.

Ako pojedinac nije vlasnik onoga što je sam stvorio od svog rada, tko onda jest?

3. Svatko je legitimni vlasnik onoga što primi u dobrovoljnoj razmjeni od drugih pojedinaca koji su legitimni vlasnici predmeta razmjene. Ako je neki pojedinac vlasnik određenog resursa, tada on može i pravo vlasništva nad tim resursom prepustiti nekome drugom u zamjenu za pravo vlasništva nad nekim drugim određenim resursom, ili jednostavno kao poklon.

Ako pojedinac koji primi određeno dobro u dobrovoljnoj razmjeni od prethodnog vlasnika nije legitimni vlasnik tog dobra, tko onda jest?

4. Svatko je legitimni vlasnik onog “ničijeg” resursa kojeg prvi zaposjedne i stavi u uporabnu funkciju (homesteading) i slobodan je njime raspolagati kako želi dok god time ne ugrožava fizički integritet drugih pojedinaca ili njihove imovine. Onaj koji se prvi domogne prethodno ničijeg resursa, ima isključivo pravo raspolaganja njime, jer, ako nema on, tko ima? Onaj koji dođe drugi? Ili prvi i drugi zajedno? Ili svi ljudi na svijetu zajedno? Ili nekakav centralni komitet možda?

Dakle, svo legitimno vlasništvo nalazi izvor u samoposjedovanju, proizvodnji, dobrovoljnoj razmjeni ili homesteadingu, a da bi nedobrovoljna promjena vlasničkih prava bila opravdana, teret dokazivanja uvijek mora biti na strani koja bi mijenjala status quo.

private-property-image

“If history could teach us anything, it would be that private property is inextricably linked with civilization.” – Ludwig von Mises

Oglasi

44 comments

  1. Da, nisam ni trebao doći do kraja citata na vrhu teksta, (“Privatno vlasništvo proizilazi, dakle, pomoću analize iz pojma ospoljenog rada…”),a da ne posumnjam da se radi o najvećem umu što ga čovjek ikad rodi – o Karlu Marxu. Čovjek, kako to gordno zvuči! I imao sam pravo – autor je zbilja Karl Marx.

    Zaista je potrebno nemalo intelektulano naprezanje da bi se slijedile te nebuloze. Jednostavno je nemoguće riječnikom i umom koji obuhvaća stvarnost i zdrav razum shvatiti takve umotvorine. “Ospoljen rad” – ??? Halooo? Kakav je to rad? Pa onda ono …”Udruženi rad” iz naše samoupravne teorije – Hallloooo, Zemlja zove Apollo, we have a problem!

    Pa onda ona izjava “neki predmet je naš tek onda kad ga imamo” – je na razini natpisa na Grunfovim majicama. Uz ispriku autorima Alan Forda, duboku ispriku.

    Jednom sam se latio Kapitala, i jedva ga uspio “provarit”. IstinaBog, radi se o djelu koje opisuje prošla vremena i ima i nekih numeričkih podataka. Ali – ono odiše mržnjom, zavišću, intelektualnim masturbiranjem i preseravanjem (‘prostite, ali zbilja nemam bolje izraze) i mentalnim konstrukcijama kojih se ni ludi Protagora i njegovi sofisti ne bi posramili, a koje sve skupa možemo svesti na izraz: bullshit.

    Nevjerojatno je kako se Kapital zaista uspio nametnuti kao jedno od “najvećih ekonomskih dijela u povijesti, ako ne i najveće”, te Karl Marx kao najveći ekonomist svih vremena.
    Može biti da ja to sve skupa ne razumijem, pa su mi potrebni osobiti intelektualci posebnog da mi to rastumače. Da meni, neukome, objasne kakav je to “ospoljeni rad”?
    Da mi objasni da je moj djed imao krivo kad je rekao da postoji samo rad i nerad, i da uz to još postoji i ćorav posao.

    U diskusijama sam često čuo – čitaj Marxa, biti će ti jasnije. Nikad nisam čuo – čitaj Adama Smitha, Philipa Kottera, da ne spominjem druge autore. Uvijek, uvijek i uvijek samo Marxa.

    Čini se da je takvo izražavanje i promišljanje upravo bilo mamamac i poslastica za one tipove ljudi koji mogu dumati nad jednom rečenicom ili pojmom dva sata, ili čak dvije godine. I još pokušati odlično živjeti od tih tvrdnji. Nezgodno je to što su se takvi ljudi znali verbalnim i intelektualnim akrobacijama nametnuti kao pametniji. Što ih je raja percipirala kao pametnije, jer su trkeljali ono što raja nije razumjela. Čini se da je 19-o stoljeće bilo kao stvoreno za to. Obrazovani ljudi su bili rijetkost, bili su u pravilu dobro pozicionirani, pa se nekom perverznom automatikom smatralo za točnim i ispravnim ono što je neki gospon učitel ili gospon profesor ili fiškal rekal ili proklamiral.

    Sve je to divno-krasno, dok ostaje na razini čašice razgovora uz konjačić, ili pak akademske rasprave. Međutim – ne lezi vraže, nositelji i promicatelji tih ideja su imali očito i mesijanski kompleks, pa su željeli pronijeti svoje ideje i konstrukte u cijelo društvo, namećući se kao apostoli nove religije. I tako je počela nezapamćena katastrofa…

    Idem sad raditi. Baviti se ospoljenim radom, recimo idem u polje kopat repu, krumpir i napolje nacjepat drva. Pa će repa, krumpir i cjepanice biti predmeti koji su moji tek onda kad ih imam.

    Geronimo !

    Sviđa mi se

    1. Dragi prijatelju. Te umotvorine i nisu namijenjene razumijevanju ili shvaćanju. One su namijenjene obožavanju. To su ustvari bezbožni religijski tekstovi. Put u spasenje bezdušnih.

      Ja sam davno čitao Marxa, i proučavao aktivnosti njegovih slijednika i na kraju sam shvatio. Sve sam shvatio. Priznajem, dugo vremena sam imao problem sa dijalektičkim materijalizmom, ali na kraju sam i to shvatio. Naime, mnogo puta su nam objašnjavali da je za istinsko razumijevanje nekih stvari potrebno ovladati umijećem dijalektičkog materijalizma. Tj. vrhuncem komunističke intelektualne spoznaje.

      Slobodno Marxu i sljedbenicima još dodajte i Freuda, još jednog slavljenog “velikana”, takozvanog “oca psihoanalize”, pa će Vam mentalni sklop i ukupno duhovno stanje te nakazne družine postati puno jasniji. Kakvo drvo takvi i plodovi….

      Mnogo kasnije sam čitao Arthura Koestlera, koji je u svom romanu “Darkness at noon” (“Tama u podne”, prevedeno je na Hrvatski, preporučam za čitanje) to stanje “duha” i “spoznaje” literarno opisao….

      Ja ću to opisati mnogo prizemnije. Ako danas navečer čvrsto vjeruješ u nešto što je odobrila partija, toliko čvrsto da si spreman ubijati za tu ideju, tada ako partija sutra ujutro kaže nešto drugo, potpuno suprotno tome, opet moraš biti spreman jednakim žarom ubijati za tu “novu” ideju. Ne samo to, nego moraš biti dovoljno svjestan da naslutiš duh te promijene prije nego se ista dogodila. Na taj način ćeš moći raskrinkati neprijatelje partije koji nisu bili dovoljno svjesni i oprezni da naslute promjenu, i/ili koji se usuđuju podsjećati što je bilo jučer….. Uostalom jučer ne postoji, postoji samo danas, ovdje, i volja partije. Ako partija kaže da je gravitacija duplo manja nego jučer, to je neupitna istina. I sav svoj intelektualni potencijal i energiju treba usmjeriti u skladu sa novim stanjem. I matematičke dokaze i fizikalna pravila, sve. Ako netko, makar iz najboljih namjera izvede drugačiji dokaz, tada je on neprijatelj jer objektivno radi protiv partije i interesa naroda. To je istinski duh “dijalektičkog materijalizma”.

      Nakon toga mi je postalo savršeno jasno kako se prama toj “religiji” i njezinim nositeljima treba odnositi. Intelektualnim raspravama tu baš i nema previše mjesta. Baš kao što nas je povijest grubo, ali jasno naučila.

      Sve ovo drugo o čemu mi raspravljamo je samo ukras, mentalna akrobatika i ispucavanje frustracija.

      Sviđa mi se

  2. Ne diraj mi Freuda! Cijelog sam ga pročit’o i imam ga doma. I pouzdano znam da su naše frustracije zapravo proizvod krivo usmjerenog libida, kao i zavisti na penisu, te dizbalansa erosa i tanatosa. Dobro ja poznam Freuda. Više o tome uz pivu. Zmajsku. Ja plaćam.

    Amin!

    Geronimo !

    PS: Dietrich Schwanitz, autor zanimljivog popularnog djela “Bildung” (naobrazba) Alles, was man wissen muß – sve što bi čovjek morao znati, se osvrnuo na Marxa i Freuda u istoj cjelini. Obojica su smislili nešto “novo”, stvorili ogromne podjele – i u konačnici nismo sigurni da su bili nešto dobro što se pojavilo pod kapom nebeskom. To djelo (Bildung) je mislim, nedavno prevedeno na Hrvatski i vrijedi ga imati, pa makar da na prašnjavoj polici svjedoči o širokoj kulturi i naobrazbi imatelja police.

    O Freudu bi se dalo puno toga napisati, jer je zanimljiv i sa psihološke i sociološke, pa možda i sa ekonomske strane. Vjerojatno je bio dosta briljatnan um, ali pitanje je kako je ta briljantnost bila usmjerena, i čime je bila potaknuta. Ono što je neprijeporno je da su njegove ideje bile totalno revolucionarne u njegovo doba. I da i danas ima sljedbenika koji bi ga i oružjem branili. Ali isto tako je neprijeporno da je psihoanaliza žalosno neefikasna i da je cementiranje psihijatrije u Freudizam spriječilo-usporilo razvoj iste u efikasnijem pravcu za dugo, dugo vremena. Negdje imam kratki stručni esej o Freudu, o tome kako je postao bečki celebrity i skupoplaćeni terapeut – sa rezultatima koji su bili manji od mizernih.

    Sviđa mi se

  3. PS II: Mislim da se Dietrich Schwanitz osvrnuo u istom poglavlju i na Darwina i na Einsteina, stvorivši na taj način kvartet (Marx, Freud, Darwin, Einstein) umova koji uvelike oblikuju misao dvadesetog stoljeća, ne uvijek na dobar način. Einstein, mi tu nekako ne paše, ali činjenica da je ono “sve je relativno” dovelo do poprilčne pomutnje.

    Sviđa mi se

    1. Pa, ustvari na neki način i pašu. Iako je gotovo blasfemično znanstvenike stavljati uz bok ova dva čista i potpuna švindlera (Marxa i Freuda), ali ipak pašu. Ako po ničemu drugome, po tome što su potonja dva pretvoreni u ikone znanstvene jednomisli. Bilo tko tko ozbiljno propituje, čitaj negira ili bolje rečeno modificira (sa bilo kojeg osnova) Darwina ili Einsteina, pa makar sa čisto znanstvenog pucao je sam sebi u nogu. Njegova karijera će završiti u sferi onoga što se opisuje kao metafizika ili nadriznanost. To cementiranje početnih postavki (teorema/dogmi) je fascinantna stvar. Jednostavno, psihološkom sklopu ljudi je svojstveno da nešto u što su uložili veliku energiju i na čemu su gradili karijeru ne dopuštaju dirati. Bilo u politici, bilo u znanosti. Svejedno. Da bolje objasnim. Netko tko bi htio započeti znanstvenu karijeru, služeći se znanstvenim metodama na početnoj premisi (uvjerenju) kako je Darwin ili Einstein bio u krivu, dobio bi po nosu i ostao bi i bez mentorstva i bez sredstava i bez političke podrške. Krivi start.

      Dodatno je tu čisto politički moment kojem dnevno svjedočimo. Za mnoge vrsne i briljantne znanstvenike danas nitko nije uopće čuo osim usko specijaliziranih stručnih krugova. A od nekih (ovih spomenutih) su napravljeni “celebrity” i pomodne ikone….. Pravo je pitanje: U koju svrhu i za čije potrebe? Odgovor na to pitanje daje objašnjenje i za ostale nedoumice…..

      Sviđa mi se

      1. Znači hoćeš nas se pošto-poto riješiti. Pa dobro, reci cijenu, ljudi smo, dogovorit ćemo se… 🙂

        P.S. Bez šale, već godinu dana razmišljam o nečemu sličnome, ali to ne bi bio blog sa mojim stavovima nego neka kombinacija kolaboracijske platforme sa jednom varijantom “Crowd-Sourcinga” i “Pooling-a”. Isključivo usmjerena na razvoj direktne demokracije (ma koliko to glupo na prvu zvučalo) i konkretnih projekata u tom smislu.

        Dakle, izbjegavao bi “Tantor” osobni stav koliko je god to moguće (osim koncepcijski), a ako čitate moje komentare mislim da nije potrebno baš previše objašnjavati razloge…..
        A to moram programirati sve sam, sa atipičnim alatima što i košta i traje. Tako da je veliko pitanje kada će to zaživjeti….

        Sviđa mi se

  4. Koja nas dvojica … Freud i Marx?

    E, fakat … moglo bi se.

    “Kroz humor do istine”
    “Per aspera ad astra” oliti u našoj verziji .. “kroz čičke do … čke”

    Naime, činjenica je da ovu našu istinu, ili nazovimo to – pristup zdravog razuma i popriličnog intelektualnog poštenja nije lako promovirati. Na jednom blogu filozofsko-duhovnog tipa je nedavno konstatirano da se “suprotna strana” često služi bezobraznim ismijavanjem, redikuliziranjem protivnika – i u tome je nevjerojanto uspješna. Ljudi bolje pamte opis Margaret Thatcher kao stare vještice, nego numeričke podatke makroekonomije koje je postigla.

    Naš pristup čak je manjkav u vokabularu! Jedan od glavnih termina koje ovdje obrađujemo je – kapitalizam. A tu riječ je skovao tko – glavni neimar rada i progresa – nitko drugi nego Karl Marx! Jedan od apostola progresa je i Chomsky, znamo njega. Gle čuda – osnovna njegova profesija, u kojoj je, kažu, j-a-k-o dobar – je lingvist!

    Naši urbani mladi ljudi radije će poslušati jednog zabavnog novinara koji lupeta o užasu neoliberalnog kapitalizma, nego što će i sekudu pažnje posvetiti nekom grafikonu sa nekog od ovih sjajnih blogova – i stvarnosti.

    Preeema tome, nešto kao blog-talk-show ne bi bila loša ideja, jer Drugovi … neprijatelja treba da bijemo vlasitim oružjem. Šta košta da košta, a znamo da ne košta ništa, jer su stvari besplatne, koje će postati naše tek onda kad ih imamo.

    NIkoletina Bursać, (ex Geronimo!)

    Sviđa mi se

  5. Kad već razglabamo o mnogim stvarima, bilo bi se vrijedno dotaknuti i teorije evolucije.

    Da, znam, znam, znam – samo netko sa 3 razreda osnovne škole bi mogao o tome raspravljati, jer je neporecivo dokazano da smo se razvili od ameba. (Dokaz: i danas neki ljudi imaju inteligenciju amebe, a i u imanju kralježnice su manjkavi, tzv ljudi-beskičmenjaci).

    Kao bivši žestoki Darwinist i bivši solidan progresivac mogu reći da bi tu teoriju trebalo sigurno malo … pa barem staviti pod povećalo.

    Uostalom, zar nije osnovni znanstveni princip – stavljanje svega pod povećalo?

    Sviđa mi se

  6. Poštovani Tkojejohngalt, malo offtopic – imate li na Vašem blogu opciju kontaktiranja Vas kao takvoga? 🙂

    Hvala, Geronimo!

    Sviđa mi se

  7. Poštovani, u svezi točke 1. kako komentirate slučaj konzumenata droga? Te osobe čitajući libertarijansku literaturu imaju pravo na konzumiranje po argumentu suverenosti vlastitog tijela. Ali takve osobe uzrokuju veliku bol bliskim osobama svojim ponašanjem (direktnu ili indirektnu) te imaju negativan utjecaj na šire društvo.

    Jedini način suočavanja sa tim problemom zajednica ima putem moralnog pritiska (crkve i obitelji) i državne represije.

    Sviđa mi se

    1. kako komentirate slučaj konzumenata droga?

      Prvo, što su to “droge”?
      Inače, mislim da je prilično jasno, ne znam što bi se dodatno trebalo komentirati. Ljudi su vlasnici svojih tijela.

      Ali takve osobe uzrokuju veliku bol bliskim osobama svojim ponašanjem (direktnu ili indirektnu) te imaju negativan utjecaj na šire društvo.

      Neka se te osobe koje misle da konzumenti droga imaju negativan utjecaj na njih i uzrokuju im veliku bol jednostavno prestanu asocirati s njima.

      Jedini način suočavanja sa tim problemom zajednica ima putem moralnog pritiska (crkve i obitelji) i državne represije.

      Državna represija ni u kojem slučaju nije, ne može biti, niti smije biti način suočavanja s “problemom” konzumacije droge. Zar nas prohibiciji nije ničemu naučila?

      A o tome sam i pisao već: https://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/11/14/drzavo-majko-cuvaj-nas-od-zla/

      Sviđa mi se

      1. Znaci vi bi preporučili roditeljima i rodbini konzumenata da se distanciraju od njih? Pa o čemu Vi pričate i kakav Vi to svijet zamišljate?

        Konzumiranje droga i alkohola nisu usporedive kategorije. Pijani vozač je itekako opasan za sebe i okolinu. Ili bi vi i pijane vozače pustili da rade što žele sve dok ne ubiju nekoga? Ne može se jedno zlo braniti postojanjem drugog zla.

        Što su droge? Budimo ozbiljni……. Proguglajte.

        U vezi vašeg posta o državnoj represiji, zakoni se donose sa razlogom. Osim u socijalističkoj državi, represivni zakoni se donose zato da bi se zaštitilo privatno vlasništvo. Vidimo iz prošlih iskustava da je prijetnja sile često jedina učinkovita metoda održanja reda upravo u najrazvijenijim zemljama. primjer iz prošlosti u engleskom jeziku imate izraz Read them a riot act. Odnosi se na vjerske nerede u 18. Stoljeću u engleskoj. Lokalni sudac bi uz pratnju izašao pred palikuce i naredio im da prestanu paliti kuće ili će ih sve povjesati.

        Iz novije povijesti iz sad kad je prije par godina oslobođen gosp. Zimmerman crnacki vode su prijetile onim što danas viđamo u Fergusonu. Ali je guverner bio republikanac i zaprijetio je silom ako se počnu okupljati dok je u Kansas guverner demokrata i samo govori o opravdanosti bijesa lokalaca. Vidimo svakodnevno rezultate……

        Sviđa mi se

        1. Evo sad sam pročitao i komentare na linkani post. Gospodo autori promašili ste ceo fudbal. Nikad nije ni bio vođen rat protiv droge. A tako ni argument da represija sama stvara problem. Ne stvara, nikad je i nije bilo. Ili vi znate kojeg konzumenta da je odrobijao 20 godina?

          Sviđa mi se

          1. Nikad nije ni bio vođen rat protiv droge.

            Vođen je i vodi se u većini svijeta gotovo cijelo stoljeće. Vidite, stvarno mi se ne da u rasprave s nekim tko će to poricati i kojemu očito to nije dovoljno.

            Sviđa mi se

        2. Znaci vi bi preporučili roditeljima i rodbini konzumenata da se distanciraju od njih?

          To je njihova stvar.

          kakav Vi to svijet zamišljate?

          Svijet u kojem ljudi poput Vas ne bi diktirali drugim pojedincima što će i kako raditi sa svojim vlasništvom.

          Konzumiranje droga i alkohola nisu usporedive kategorije.

          Naravno da jesu. To što Vi alkohol ne ubrajate u droge je sasvim arbitrarno.

          Ili bi vi i pijane vozače pustili da rade što žele sve dok ne ubiju nekoga?

          Pijani vozači smiju raditi što žele na svojim privatnim cestama. A kad se nalaze na tuđim cestama (ili javnim) naravno ne smiju.

          Što su droge? Budimo ozbiljni……. Proguglajte.

          Ne, ne. Želim točno od Vas jasnu i nearbitrarnu definiciju.

          Osim u socijalističkoj državi, represivni zakoni se donose zato da bi se zaštitilo privatno vlasništvo.

          Zakoni koji zabranjuju trgovini drogom ne štite nego krše privatno vlasništvo. Isto tako, zapravo većina državnih zakona izravno krši privatno vlasništvo.

          Nadalje, navodite nekakve potpuno nepovezane i ovdje nebitne primjere koje nemaju nikakve veze s temom, pa to nemam što ni komentirati.

          Sviđa mi se

  8. Svaka kemijska supstanca koja prilikom unosa u organizam mijenja prirodni tok funkcioniranja ljudskog tijela i psihe. Definicija je WTO-a.

    Dijelimo ih na one nastale sintetičkim spojevima i one nastale s prirodnim sastojcima. Imamo legalne droge, lijekove i ilegalne droge. Sve tri kategorije imaju potencijal nanošenja štete ljudskom organizmu i zato sam upotrijebio generički izraz droge a ne npr. Ilegalne supstance i sl.

    Bacanje bombi na zemlje trećeg svijeta iz kojih dolaze droge tipa heroin nije polučilo nikakve rezultate . Proizvodnja se naprosto preseli na drugo mjesto. Dakle sve dok postoji potražnja ne moze se dobiti taj rat. A potražnja se u zapadnim zemljama strogo ne sankcionira . Opet , koliko zvijezda ili običnih ljudi znate da su dobili višegodišnju robiju zbog konzumiranja?
    Ili po metodi Mate Kapovića and comp. ne smatrate neistomišljenike ozbiljnim? Toliko o toleranciji ..,,

    Ne postoje privatne ceste koliko je meni poznato da se samo vlasnik njima vozi. Ne vidim gdje sam tu falio?

    Sviđa mi se

    1. Svaka kemijska supstanca koja prilikom unosa u organizam mijenja prirodni tok funkcioniranja ljudskog tijela i psihe.

      A prirodni tok funkcioniranja ljudskog tijela i psihe je koji? Pa svaka supstanca koju netko unosi mijenja “prirodni tok” funkcioniranja njegovog tijela, inače ju ne bi unio.

      Dakle sve dok postoji potražnja ne moze se dobiti taj rat.

      Nije problem što se ne može dobiti, nego što se taj rat protiv nevinih ljudi vodi.

      A potražnja se u zapadnim zemljama strogo ne sankcionira .

      Itekako se sankcionira. Doduše vjerojatno ne koliko bi neki fašistoidni manijaci htjeli.

      Opet , koliko zvijezda ili običnih ljudi znate da su dobili višegodišnju robiju zbog konzumiranja?

      Mnogo ljudi je dobilo višegodišnje robije zbog posjedovanja, trgovine i konzumiranja onih supstanci koje su vlasti proglasile drogom. Ne znam kakve veze imaju moja poznanstva.

      Ili po metodi Mate Kapovića and comp. ne smatrate neistomišljenike ozbiljnim?

      Nemam pojma gdje sam ja naveo da su moji neistomišljenici (dakle, protivnici slobode i kapitalizma) neozbiljni, naprotiv, smatram ih vrlo ozbiljnim i zato i jesu iznimno opasni. Ali, opet ne znam kakve veze ime koga ja smatram ozbiljnim, a koga ne.

      Ne postoje privatne ceste koliko je meni poznato da se samo vlasnik njima vozi. Ne vidim gdje sam tu falio?

      Hajde pokušajte malo čitati s razumijevanjem i pratite thread u kojem sudjelujete. Evo da malo pomognem:

      S: Pijani vozač je itekako opasan za sebe i okolinu. Ili bi vi i pijane vozače pustili da rade što žele sve dok ne ubiju nekoga?

      G: Pijani vozači smiju raditi što žele na svojim privatnim cestama. A kad se nalaze na tuđim cestama (ili javnim) naravno ne smiju.

      Dakle, Vi pokušavate prvo lažnom analogijom opravdati prohibiciju droge, na što Vam ja ukazujem na to kako je Vaša analogija s vožnjom u pijanom stanju po cestama potpuno promašena. Na to mi Vi odgovarate nebitnom (i ne potpuno točnom) primjedbom kako privatne ceste ne postoje, no to nema ama baš nikakve veze s onim o čemu ovdje govorimo.
      Usput, kurioziteta radi, zanima me podržavate li zabranu prodaje alkohola, kave, lijekova, kreatina, cigareta, tableta za smirenje, kozmetičkih krema i kontracepcijskih pilula?

      Sviđa mi se

    2. Falio si u osnovnoj premisi da ako se netko napije da će nužno činiti zlo. Ili ako uzme neku drogu da će nužno činiti zlo. To nije zločin i nije ga potrebno, niti društvo uopće ima pravo to sankcionirati. Ali ako narkoman nešto ukrade ili zapali – onda ga slobodno vješaj.

      Svatko je odgovoran za svoje postupke, bio on pijan ili drogiran. Ali ako si popije i popuši joint ili konzumira ludu gljivu te se smije kao blesav – što tu država ima sa time ako nije drugome napravio štetu? Onda bi i sve lijene i neodgojene klince koji idu na živce i svojim roditeljima trebala preuzeti država. Pa gdje bi tome bio kraj?

      Što ćemo sa konzumentima kocke i alkohola? Što ćemo sa don-juanima koji je*u tuđe žene i nanose bol rogonjama? Što ćemo sa ovisnicima o video igricama? Što ćemo sa promiskuitetnim djevojčicama koje kvare jadne dečke? Sve na višegodišnju robiju za primjer?

      Sviđa mi se

      1. Da, kad se tako krene srljati u kretenarije poput korištenja državne represije u svrhu ispravljanja tržišnih pojava koje drugovi stručnjaci smatraju nepoželjnima poput konzumacije droge, tu više nema kraja takvim nebuloznim logičkim implikacijama.

        Sviđa mi se

        1. Puno pitanja idemo redom.

          @tantor

          Vec sam u jednom od prijašnjih postova napisao da pijanac ili konzument zabranjenih supstanci samim uzimanjem nanosi bol svojoj obitelji i prijateljima . Nigdje nisam napisao da bi ga trebalo objesiti .

          Pitam ja vas kao roditelja a kakav biste svijet željeli da bude za vasu djecu? Onaj u kojem drzava represivnim aparatom cini sve da opasne supstance ne budu lako dostupne širokim masama ili onaj gdje Konzum reklamira kplus verziju marihuane ili nečeg drugog?

          I za vasu informaciju nisam fasist niti drug stručnjak te ne uživam u tuđim patnjama. Osim prve točke s kojom ne slažem ostatak posta je na mojoj liniji razmišljanja . Spomenuo sam drogu jer sam primijetio da kod nas i u inozemstvu ljudi koji se nazivaju libertarijancima imaju taj čudni fetiš (po meni) na droge. uvijek ista priča o zloj državi koja proganja ovčice koje zele samo da ih se pusti na miru.

          Sviđa mi se

          1. @tkojejohngalt

            Ne srljam vec pišem o jednoj temi koja mi je interesantna. Ako sam protiv zabrane posjedovanja i sankcioniranja ilegalnih droga prema gore navedenoj definiciji ne znaci automatski da sam za strijeljanje ljudi koji ne prelaze cestu na zebri. Točno sam postavio jedno pitanje a Vi odmah udarili on bi sve zabranio.

            Vi i ja se ne slažemo to je očito . Niti cu ja promijeniti Vas stav niti Vi moj. Polazim od trenutnih propisa i oni su mi sto se tice kreatina, kozmetičkih preparata i svega drugoga sto ste naveli u redu.

            Sviđa mi se

            1. Ne srljam vec pišem o jednoj temi koja mi je interesantna

              Prilikom pisanja o toj temi srljate u fašističke ideje i na opasan slippery slope.

              Ako sam protiv zabrane posjedovanja i sankcioniranja ilegalnih droga prema gore navedenoj definiciji ne znaci automatski da sam za strijeljanje ljudi koji ne prelaze cestu na zebri

              Nigdje to nisam ni napisao.

              Točno sam postavio jedno pitanje a Vi odmah udarili on bi sve zabranio.

              Ja sam Vam odgovorio na pitanje i postavio Vam drugo, čisto iz znatiželje da vidim gdje Vi arbitrarno povlačite crtu u svojim težnjama za upravljanjem tuđim životima.

              Polazim od trenutnih propisa i oni su mi sto se tice kreatina, kozmetičkih preparata i svega drugoga sto ste naveli u redu.

              Zašto? Alkohol, kava, kreatin, cigarete, kontacepcijske pilule, lijekovi, itd. mijenjaju prirodan tok funkcioniranja ljudskog tijela i psihe. Kako možete podržavati da ljudi slobodno posjeduju te stvari i trguju kad njima? Zar konzumenti tih supstanci ne nanose bol svojoj obitelji i rodbini? Kako možete biti tako nedosljedni?

              Sviđa mi se

          2. pijanac ili konzument zabranjenih supstanci samim uzimanjem nanosi bol svojoj obitelji i prijateljima

            Ne nanosi. Fizičku bol ne nanosi nikako, a tzv. psihičku bol možda nekad nekome, ali to je sasvim nebitno. Na milijun drugih načina se može nanijeti nekome psihička bol pa što sad? Tom logikom opravdavaš najgore monstruozne totalitarne perverzije.

            I za vasu informaciju nisam fasist niti drug stručnjak

            Tvoji upisi ovdje ukazuju na suprotno.

            Osim prve točke s kojom ne slažem ostatak posta je na mojoj liniji razmišljanja

            Iz prve točke proizlaze sve ostale, bez prve točke ne vrijede ni ostale. Ako čovjek nije vlasnik samog sebe, onda nije ni onoga što stvori, što dobije u razmjeni niti onog resursa kojeg prvi pronađe i zaposjedne.

            Spomenuo sam drogu jer sam primijetio da kod nas i u inozemstvu ljudi koji se nazivaju libertarijancima imaju taj čudni fetiš (po meni) na droge. uvijek ista priča o zloj državi koja proganja ovčice koje zele samo da ih se pusti na miru.

            Prohibicija droge svakako jest jedan od problema današnjih progresivno-fašističkih država po Zapadu, te je svakako potrebno između ostalog ukazivati i na to, i na sve probleme i neželjene posljedice do kojih dovode takvi represivni programi.

            Sviđa mi se

            1. Oprostite ali ako je nas konzument otac i suprug zar njegova djeca i supruga nemaju nikakvih prava? Zar njihovi životi nisu upropašteni činjenicom da imaju takvu osobu u obitelji? Znaci oni se u vašem svijetu ne računaju ?

              Čovjek je vlasnik sam sebe to je ok , ali sa vlasništvom ruku pod ruku ide i odgovornost . Kao sto lose vodene tvrtke propadnu ili budu preuzete od drugih ili kažnjene za kriminal tako isto pravilo vazi i za pojedinca. Nemozete odvojiti vlasnistvo i odgovornost . Sto je to fašističko u mojim stavovima prosvijetlite me.

              Sviđa mi se

              1. Oprostite ali ako je nas konzument otac i suprug zar njegova djeca i supruga nemaju nikakvih prava?

                Svatko ima jednako pravo na slobodu od prisile.

                Zar njihovi životi nisu upropašteni činjenicom da imaju takvu osobu u obitelji?

                Kakvu osobu? Nekoga tko konzumira marihuanu ili speed? O čemu Vi pričate?

                sa vlasništvom ruku pod ruku ide i odgovornost . Kao sto lose vodene tvrtke propadnu ili budu preuzete od drugih ili kažnjene za kriminal tako isto pravilo vazi i za pojedinca. Nemozete odvojiti vlasnistvo i odgovornost

                Ma nemojte me zezati, hvala što mi to kažete. Ali, ja Vas izgleda opet moram podsjećati da mi ovdje raspravljamo o pitanju prohibicije droga, za koju se Vi zalažete, a kakve veze ovaj Vaš argument ima s time, stvarno nemam pojma.

                Sto je to fašističko u mojim stavovima prosvijetlite me.

                Vaše podržavanje iniciranja nasilja nad nevinim ljudima, negiranje samoposjedovanja, zazivanje državne represije u svrhu suzbijanja slobodnog tržišta i regulacija tuđeg privatnog vlasništva…

                Sviđa mi se

                1. ?????
                  Negacija privatnog vlasništva ? Marihuana i speed su zabranjene supstance. Ne postoji legalno tržište za njih. Oduzimanje i kažnjavanje po zakonu takvih osoba nije negacija privatnog vlasništva vec provođenje zakona. Sad mi se ne moramo slagati o opravdanosti postojanja tog zakona tog ali dok je na snazi trebamo ga provoditi i poštivati .
                  Slobodno lobirajte za njegovu promjenu samo naprijed ja Vas necu sprječavati .

                  Sviđa mi se

                2. Negacija privatnog vlasništva ?

                  Napisao sam “negacija samoposjedovanja”. Nemojte me misquotati.

                  Marihuana i speed su zabranjene supstance. Ne postoji legalno tržište za njih. Oduzimanje i kažnjavanje po zakonu takvih osoba nije negacija privatnog vlasništva vec provođenje zakona.

                  Sad više ne znam je li me trolate, ali nakon ovoga Vas teško mogu smatrati relevantnim sugovornikom i gubiti vrijeme na rasprave s Vama. Vjerojatno ćete mi reći i kako, primjerice, nacionalizacija u SFRJ nakon 2. svjetskog rata nije negacija privatnog vlasništva nego provođenje zakona.

                  Sad mi se ne moramo slagati o opravdanosti postojanja tog zakona tog ali dok je na snazi trebamo ga provoditi i poštivati .

                  Ne trebamo, dapače, ne bismo smjeli provoditi takve zakone.
                  Ne moramo se slagati o opravdanosti postojanja takvih zakona baš kao što se ne moramo slagati oko opravdanosti postojanja zakona o robovlasništvu u 18. stoljeću, Holokaustu nad Židovima u Trećem Reichu ili egzekucijama ateista i homoseksualaca u Iranu i Afganistanu, ali da su takvi zakoni kod nas na snazi, po Vama mi bismo ih trebali provoditi i poštivati.

                  Pa, je li Vi sebe razumijete?

                  Sviđa mi se

          3. Ma nisam ja niti rekao niti pomislio da ste Vi fašist. Uopće nisam u tom smislu govorio. Nisam niti shvatio da bi vi vješali konzumente. Ali narkomane koji kradu ili ubijaju za drogu bi JA vješao bez pardona.

            Međutim konzumiranje nije samo po sebi problematično niti nešto čime bi se trebala baviti država. Nema to veze sa time što bi ja htio ili ne. Uostalom države se “bave” sa time i vidimo kamo to vodi, i tko na kraju ima koristi od toga. U tome je problem. I o tome ja govorim. Proučite malo materiju ispod površine i vidjet ćete tko profitira u ovakvom sistemu, i da je šteta enormno veća nego da se država nije miješala. Nažalost. O tome ja govorim.

            Ne treba meni policajac da me nadzire što jedem ili pušim ili pijem. Ali ako nekome nanesem štetu, neka odgovaram. Ako treba i glavom. Toliko jednostavno….

            Sviđa mi se

  9. Negacija samoposjedovanja – ok, prihvaćam ispravak netočnog navoda.

    Molim Vas uzimate jednu stvar o kojoj imamo potpuno suprotna stajališta i iz toga izvodite da se automatski u svim stvarima nalazimo na suprotnim stranama. Kad već pitate ne smatram da su zakoni koje ste naveli pravedni, ispravni i da ih treba poštivati. Upravo suprotno. Zbog jednog od tih zakona moj djed je proveo 3 godine u naci logorima.

    A nacionalizacija – molim Vas dijelite etikete a ne poznajete mene osobno. Na temelju cega ste zaključili da sam za takve stvari? Što postavljam pitanje koje Vam se ne sviđa? Prvo sam fašista a sad komunista?

    Ok možemo slobodno zaključiti raspravu. Sretno Vam bilo sa Vašim blogom i posto je praznicko vrijeme iza ugla, Sretan Božić i Nova godina!

    Sviđa mi se

    1. Kad već pitate ne smatram da su zakoni koje ste naveli pravedni, ispravni i da ih treba poštivati.

      Zašto ih ne treba poštivati, pa čak i ako nisu pravedni. Zar Vi upravo niste napisali:

      “Sad mi se ne moramo slagati o opravdanosti postojanja tog zakona tog ali dok je na snazi trebamo ga provoditi i poštivati .”

      Zašto treba provoditi i poštivati zakone protiv posjedovanja droga (iako su neopravdani) a ne treba zakone o nacionalizaciji ili robovlasništvu?

      Zbog jednog od tih zakona moj djed je proveo 3 godine u naci logorima.

      I zbog zakona o prohibiciji droga su mnogi ljudi proveli godine po zatvorima, pa zašto ne suosjećate onda s njima, nego, naprotiv, podržavate ih i zagovarate još veću državnu represiju?

      A nacionalizacija – molim Vas dijelite etikete a ne poznajete mene osobno. Na temelju cega ste zaključili da sam za takve stvari?

      Pa ja samo dosljedno primjenjujem Vašu logiku. Da Vas podsjetim, Vi ste napisali sljedeće:

      “Marihuana i speed su zabranjene supstance. Ne postoji legalno tržište za njih. Oduzimanje i kažnjavanje po zakonu takvih osoba nije negacija privatnog vlasništva vec provođenje zakona.”

      Vi tvrdite da kažnjavanje osoba koje na svom privatnom vlasništvo posjeduju, prodavaju ili konzumiraju marihuanu nije negacija privatnog vlasništva (!!) već “provođenje zakona”.

      Naravno da to jest “provođenje zakona” isto kao što je “provođenje zakona” bilo nacionalizacije zemlje u SFRJ, Holokaust nad Židovima u Trećem Reichu ili trenutni genocid nad bijelcima u Zimbabweu. Ali, to što je nešto “provođenje zakona” ne znači da to nije negacija privatnog vlasništva, naprotiv, mnogi zakoni u mnogim zemljama su donešeni upravo s ciljem da negiraju privatno vlasništvo. To što je nešto “provođenje zakona” je sasvim irelevantno ovdje.

      Dakle, po kojem pincipu onda kažnjavanje konzumenata droga nije negacija privatnog vlasništva, a nacionalizacija jest? I jedno i drugo su provođenje zakona.

      Sviđa mi se

  10. To što netko čini štetu samome sebi ne bi trebalo biti relevantno. Pa činimo si štetu konzumiranjem raznih drugih stvari – soli, masti, šećera, kofeina i stotina drugih -a borba protiv svega toga bi zahtijevala doista agresivnu ulogu države. Što ne znači da se ne pokušava, u Danskoj su uveli porez na masti, ako se dobro sjećam, pa su veoma brzo odustali kad su uvidjeli da im to baš nije najbolje za industriju mlijeka i sira. Znamo za sugar tax.

    Nažalost, nije mi sasvim nezamislivo da jednog dana bude kao u filmu Demolition Man 🙂

    “It’s been deemed that anything not good for you is bad; hence, illegal”.

    Bojim se da će taj film biti dosta vizionarski, evo, ni bicikl ne možeš voziti ako nemaš propisnu opremu. Lijepo je kad se netko brine za tebe. A sjećam se i nekakvog policajca koji je u nekakvoj emisiji na dalekovidnici sugerirao da bi pješacima trebalo zabraniti korištenje slušalica. Čini se da pješaci bauljaju okolo i bacaju se pod aute, treba im nekako pomoći. A u Londonu su htjeli zabraniti biciklistima da nose slušalice – ali ne zato jer su oni opasnost za pješake nego zbog njihove vlastite sigurnost.

    Sve ovo je možda za raspravu s pozicije sudionika u prometu, ali ovdje se govori o zabrani zbog vlastite sigurnosti.

    No što sa supstancom koja, for d sejk of argjument, izaziva nasilničko ponašanje, postoji li osnova da se ona zabrani?

    Sviđa mi se

    1. No što sa supstancom koja, for d sejk of argjument, izaziva nasilničko ponašanje, postoji li osnova da se ona zabrani?

      Pa evo, alkohol kod mnogih izaziva nasilničko ponašanje i legalan je. I naravno, treba biti legalan, ali po kojem je ključu onda marihuana ilegalna?
      Kao što Tantor gore reče, ako netko pijan ili drogiran počini neko nasilje protiv drugih, pokrade nekoga i krene činiti nered, onda ga “objesi”, ali sami čin uzimanja neke supstance nije nasilje.

      Ne mislim naravno doslovno da treba objesiti svakoga tko napravi najmanji zločin pod utjecajem droga, ali razumiješ što hoću reći.

      Sviđa mi se

      1. Malo kasnim s odgovorom, nisam prije primijetio. Mislio sam na supstancu koja bez iznimke uzrokuje nasilno ponašanje. Uzmeš je i bam, sljedećih pola sata si u ubilačkom deliriju. Stav W. Blocka je otprilike ovakav: supstanca ne smije biti zabranjena, ali na prve znakove nasilničkog ponašanja osobu se smije ubiti. Meni to nikako ne drži vodu. Puno pravednije mi se čini takvu supstancu zabraniti, jer ionako znamo da ishod može biti samo jedan – nasilje i nečija smrt/ozljeda. Daleko veće kršenje slobode mi se čini ubijanje takvih nesretnika nego zabrana konzumiranja. Jasno, moguće je reći da se svatko u trenutku konzumacije stavio izvan zakona, faktički si potpisao smrtnu presudu.

        Mislim da zabrana stvara problem za libertarijansku logiku. Zabrana bi u tom slučaju značila da je glavni kriterij za određivanje zabrane efekt, a ne princip pa bi onda i zabrana alkohola, heroina i sl. trebala biti prosuđivana na temelju efekata koje imaju, a ne na temelju principa.

        Sviđa mi se

        1. Kao i obično, ja se slažem sa Blockom.

          Zamisli da stvarno postoji neka takva supstanca. Pa zašto bi ju itko uzeo ako zna da će biti ubijen?

          U slobodnom društvu je vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, da bi takve supstance bile zabranjene (na razini dobrovoljnih zajednica).

          I dalje, principijelno, ne možemo opravdavati državnu zabranu konzumiranje takve supstance na nečijem privatnom vlasništvu (jer što ako se netko zaključa u stan i samo želi sam sa sobom uživati u toj supstanci i ne može vršiti nasilje nad nikim?), ali takvo nešto u stvarnosti ne postoji, stoga nema problema.

          Inače se slažem svakako da kod tih kriterija treba gledati principe, a ne efekte. Libertarijanstvo je deontološka pozicija.

          Sviđa mi se

  11. Što ćemo sa promiskuitetnim djevojčicama koje kvare jadne dečke? Sve na višegodišnju robiju za primjer?

    – hehehehhehhe!

    Geronimo!

    Sviđa mi se

  12. Huh, droge. Tema za sebe.

    Najbolje je vjerojanto, pogledati malo u povijest i sjetiti se čuvene prohibicije. I jednog filma. Mislm da se zvao Godfellas, ili Bilo jednom u Americi ili tako nekako … uglavnom o četvorici mafijoza. Mislim da je jedan od njih De Niro, nebitno sad.

    I naš De Niro uživa na plaži sa komadom. I lati se novina. Kad ono naslov – Prohibicija Ukinuta!
    I kaže on sebi u bradu: “We are out of business”.

    No, netko se onda dosjetio droga.

    Davno, davno prije, opojna sredstva nisu bila ni približno tako regulirana kao danas. I broj ovisnika nije bio veći no danas. Onda su se stvari promijenile. Ali, to je tema za jednu drugu diskusiju.

    Ipak, zapamtimo jednostavan mehanizam – kako povećati zaradu na nečemu? Pa zabranimo to!

    Zamislite da su antibiotici zabranjeni “zbog nuspojava” (malo nespretan primjer, jer se čovjek ne može navuć na antibiotike, a nisu ni nešto štetni). Kazna za dilanje antibiotika je velika, a isto tako tko konzumira antibiotike je u kaznenom djelu. Zbog nuspojava jasno.

    Onda zamislite da imate bolesno dijete, za koje vam je netko stručan prišapnuo da će mu visoka doza antibiotika pomoći. U protivnom – djetetu će morati amputirati inifciranu potkoljenicu ili će u najgorem slučaju umrijeti. Brrrr!

    Ej, siguran sam da ćete prevrnuti sve džepove, pronevjeriti novac poduzeća, a po potrebi i obiti kiosk i sirotoj starici ukrasti torbicu da bi došli do novca za antibiotik. I da ćete otići u neki zloglasni kafić gdje se priča da tamo ima antibiotik-dilera.

    Sasvim siguran.

    Sviđa mi se

    1. True.

      Ali, opet, koliko god ti nekima ukazivao na sve to i objašnjavao koliki je debakl Prohibicija bila baš kao i danas “rat protiv droga”, njihov će odgovor na to biti kako nije bilo dovoljno državne respresije, te nam treba još. Isto kao komunisti kada im ukazuješ na sve promašaje i katastrofe do kojih su dovele komunističke politike, njihova je teza da je problem što komunizma nije bilo dovoljno.

      Ovdje stari Friedman odlično govori o prohibiciji droga:

      Sviđa mi se

  13. Imam samo jednu malu kritiku principijelne prirode. Naime, iako se slažem u cijelosti s racionalizacijom o privatnom vlasništvu, držim da to nikako ne može biti prvobitni razlog za obranu istog.

    Prvobitna obrana privatnog vlasništva mora uvijek stajati u principu prirodnog zakona. Za vjernike, zakona kojeg je pisao Bog, a za nevjernike, zakone (zakonitosti) čovječnosti kao takve. Ne bih sada dužio o tome, lijepo je to jednom prilikom objasnio judge Andrew Napolitano, a i Murray Rothbard.

    Btw,
    “Privatno vlasništvo je redudancija. Javno vlasništvo je oksimoron.” – Gustave de Molinari

    Lp i svaka čast, samo tako dalje 😉

    Sviđa mi se

  14. Sto se tice droga, ja to malo drukcije gledam u odnosu na libertarijanski mainstream, ili, ja volim reci, povrsni libertarijanizam. Povrsni libertarijanizam kaze “sto se tu drzava ima mjesati, nek svatko radi sto hoce dok ne ugrozava druge”. Ja pak stvar podvrgavam “marsovskom testu”. Recimo da se ljudi spuste na neki potpuno prazan planet — Mars — gdje ima dovoljno mjesta da svaka skupina (ili pojedinac) moze osnovati zajednicu na jednako kvalitetnoj lokaciji. Dakle zamislili smo da su ispunjene sve pretpostavke slobodnog drustva: mnogo praznog teritorija, slobodno udruzivanje, slobodno razdruzivanje. Ako ti nesto u nekoj zajednici ne pase, odes i osnujes drugu, ili se pridruzis drugoj, ako te ova hoce.

    U takvom drustvu, hoce li droge biti legalne? Ocito ce svaka politicki autonomna zajednica odlucivati za sebe. U nekoj hipi komuni ce sigurno biti legalne, u nekoj zajednici Amisa sigurno nece. Ali, sto ce biti sa ogromnom vecinom zajednica? Nemam naravno dokaza, ali uvjeren sam da ce 99% njih imati isti stav kao Amisi — zabrana droga. Razlozi su sasvim prozaicni i ne treba ih specijalno elaborirati. Poneki narkoman je broker na Wall Streetu i moze sam financirati svoje navike bez da nekoga ugrozava. Ogromna vecina ih je medjutim velik problem za zajednice u kojima se nalaze, emocionalni, financijski, sigurnosni, itd. Puno je jednostavnije zabraniti droge nego se nositi s tim problemima.

    Drugim rjecima, smatram da trenutna zabrana droga nije samo post-hoc rezultat drzavnog izivljavanja nad pravima pojedinca (iako svakako jest i to), nego bi bila slucaj i ante-hoc u 99% slobodno i dobrovoljno formiranih zajednica. Dakle zajednice bi u svojim formativnim dogovorima ili ustavima imale i zabranu droga.

    Cak i tada, ne znaci da automatski smatram da je svaka zabrana droga opravdana. Ali znaci da tipicni libertarijanski stav “nek svako radi sa svojim tijelom sto hoce” smatram rijetkim u zaista slobodnom drustvu. Zaista slobodno drustvo (recimo, kakvo bi nastalo na Marsu) bi se vjerojatno sastojalo od malih autonomnih zajednica koje bi zastrasujuce detaljno ogranicavale i regulirale ponasanje svojih clanova, kako je vec to malim zajednicama obicaj. Slobodno drustvo u kojem je politicko udruzivanje i razdruzivanje vrlo lako (ovo je eufemizam za “lako te potjeraju iz sela”) vjerojatno ne bi rezultiralo manjim ogranicenjima na pojedinca, nego vecim. Vecinu libertarijanaca bi vjerojatno sokiralo takvo drustvo. Moderna megadrzava/imperij je intervencionisticka, ali to je mila majka u usporedbi. Imperij dopusta mnogo libertinskija ponasanja nego bi ih dopustalo slobodno drustvo.

    Imam jos za reci o ovoj temi, ali komentar je vec predug. Indikativno je to sto gotovo niti jedna ljudska zajednica ne smatra droge dobrom stvari, cak niti one u kojima je konzumacija vrlo rasirena, a i takve postoje.

    Sviđa mi se

    1. U slobodnom društvu ljudi bi se organizirali u dobrovoljne zajednice unutar kojih bi dobrovoljno pristajali na određena “pravila ponašanja”, i to je sasvim jasno i u redu, dok god su oni voljni snositi trošak toga i postoji mogućnost “opt-out” iz takve zajednice.

      Vjerojatnost je da bi u mnogim takvim dobrovoljnim zajednicama bilo i određenih restrikcija u pogledu konzumacije droga, kao i mnogih drugih restrikcija mimo principa neagresije. Na primjer, ograničenja slobode govora, obvezna socijalna davanja, građevinski standardi, dress code, i što sve ne. Hipotetsko slobodno društvo bi se sastojalo od možda tisuća takvih zajednica od kojih bi neke više, a neke manje regulirale ponašanje svojih članova. I nema tu ništa iznenađujuće i šokirajuće za libertarijance, po mom mišljenju. Jedino što se ne slažem oko tvoje odokativne teze da bi u 99% takvih zajednica članovi dobrovoljno pristali na prohibiciju droga unutar zajednice, što mislim da je ekstremno pretjerivanje (osim ako možda samo heroin računaš pod “droge”). Mislim da D. Friedman u “Machinery of Freedom” pojašnjava zašto je malo vjerojatno da bi lake droge bile u većini slučajeva zabranjene, a vjerojatnije da teže droge bi, ali to nije sad bitno.

      Nego, to jednostavno nije nikakvo opravdanje za kršenje privatnog vlasništva danas i iniciranje nasilja nad nevinim ljudima, na isti način bi lako mogao opravdavati i welfare state, i obvezno školovanje, i mirovinsko osiguranje, i tko zna koje sve ne državne intervencije, samo na osnovu nečije paušalne procjene “što bi bilo kad bi bilo”. Jedna je stvar kad se ljudi dobrovoljno dogovore oko nečega, a sasvim nešto drugo kad se to provodi nasiljem.

      Što se tiče konkretno droga imao sam jedan post o tome: https://tkojejohngalt.wordpress.com/2014/11/14/drzavo-majko-cuvaj-nas-od-zla/

      Državna prohibicija droga je pojava relativno novijeg doba, rezultati su poražavajući i kontraproduktivni, slična stvar kao i s prohibicijom alkohola (rast cijena, jačanje kartela, porast kriminala, pad kvalitete i sigurnosti, uništavanje obitelji, pojava opasnijih droga, porast državne potrošnje i državnog aparata općenito).

      U istinski slobodnom društvu, postoji i slobodno udruživanje i slobodno razdruživanje, pa bi, ukoliko bi regulative unutar zajednice postale previše represivne, dio njenih članova skloniji “libertinskijim” životnim stilom bi bio slobodan napustiti zajednicu. Neke zajednice bi bile tolerantnije, neke manje, ovisno o preferencijama samih članova.

      A inače, vjerujem da bi dovoljan tržišni incentive koji bi pojedince odvlačio od konzumacije droga bilo zdravstveno osiguranje i ukidanje socijalnih davanja. Sumnjam da bi iti jedna privatna osiguravajuća firma bila voljna nuditi zdravstveno heroinskim ovisnicima, dok bi vjerojatno naplaćivali više police alkoholičarima i pušačima. Slično tako, tko bi to dobrovoljno davao milostinju na neke narkomane i pijančine? Malo tko.

      Ali znaci da tipicni libertarijanski stav “nek svako radi sa svojim tijelom sto hoce” smatram rijetkim u zaista slobodnom drustvu.

      Ali u slobodnom društvu bi ljudi dobrovoljno ulazili u takve zajednice čija pravila i regulative odgovaraju njima osobno i nitko ne bi bio prisiljen živjeti u takvoj. Pa, ne bi da su libertarijanci idioti pa da misle sad da bi svaka od tih zajednica bila nalik Woodstocku ili De Wallenu.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s