Slobodna trgovina i neslobodne migracije

Jedno od aktualnih vrućih političkih pitanja na Zapadu, ali ne toliko u Hrvatskoj, je politika imigracija. Treba li država ograničavati slobodan protok ljudi iz jedne zemlje u drugu, te kako i na koji način, po kojem principu? Dobar dio ljudi koji podržavaju slobodno tržište, i razumiju obostrane beneficije uklanjanja barijera slobodnom međunarodnoj razmjeni, automatizmom sličan princip zaključivanja primjenjuje i po pitanju migracija ljudi između zemalja, te zauzimaju odlučan stav protivljenja nekakvim ograničenjima slobodnog protoka pojedinaca preko državnih granica, odnosno, zalažu se za politiku otvorenih granica.

Uistinu, postoje jako dobri i jasni ekonomski argumenti u korist neometanom protoku ljudi između zemalja, te neki vrlo glupi argumenti protiv.

Međutim, iako mnogi ljudi koje inače cijenim podržavaju koncept otvorenih granica i to na temelju libertarijanskih principa, mislim da im u ovom slučaju nešto promiče. Također, mislim i da su nedosljedni.*

Argument ide otprilike kao da država nema pravo nekome zabranjivati prelazak granice, jer oni time ne krše non-aggression principle, odnosno, ne krše ničije privatno vlasništvo i imaju pravo na slobodno kretanje po javnim površinama, pa ih treba pustiti unutra. Obično se povlači analogija s međunarodnom razmjenom dobara. Država nema pravo stanovništvu onemogućavati da kupuju strane proizvode, tj. nema pravo ograničavati neometan protok roba preko granica, pa tako nema pravo ni ograničavati imigrantima prelazak državne granice.

Prvo, stvar je u tome što ta analogija nije baš potpuno točna. U slučaju međunarodne razmjene robe, radi se o dobrovoljnoj transakciji između dvije strane, prodavatelja i kupca. Prodavatelj šalje neki proizvod iz zemlje A određenom kupcu u zemlju B koji je taj proizvod dobrovoljno naručio i očekuje ga. Dakle, postoji primatelj tog proizvoda u zemlji B koji sudjeluje u transakciji.

No, to ne mora biti slučaj kod pitanja migracije ljudi. Ako neki radnik iz zemlje A dobije posao u zemlji B, tada se također radi o dvostranom dobrovoljnom odnosu gdje u zemlji B postoji poslodavac koji očekuje tog radnika. Međutim, ukoliko neki pojedinac iz zemlje A odluči samoinicijativno preći granicu u zemlju B, bez da ga je itko pozvao, tada se tu ne radi o dobrovoljnoj tržišnoj transakciji. U tom slučaju imamo samo jednu stranu u razmjeni. Analogija tome u primjeru međunarodne trgovine bi bila da prodavatelj iz zemlje A šalje neke pakete na adrese u zemlji B ljudima koji ništa nisu uopće naručivali. To nije trgovina. Trgovina mora biti obostrano dobrovoljna.

U stvarno slobodnom društvu, ne bi postojalo javno vlasništvo, pa tako ne bi ni postojalo pitanje migracija. Svo vlasništvo bi bilo privatno i vlasnici bi odlučivali tko ima gdje pravo pristupa i po kojim kriterijima. Sve ceste, ulice, trgovi, parkovi, itd. bi imali svoje vlasnike kojima bi bilo u interesu povećavati buduću vrijednost svoje imovine, te bi u skladu s time određivali pravila ponašanja na svojem vlasništvu, ali i pravila ulaska i izlaska s njega. Isto kao što danas sami vlasnici kuća određuju koga će pustiti u kuću, a koga ne.

Ali, mi danas ne živimo u slobodnom društvu. Država polaže monopol na upravljanje javnim površinama kojih ona nije legitimni vlasnik. Kada bi se država stvarno ponašala samo kao zaštitar vlasništva građana, to bi značilo da onemogućuje pristup njihovom vlasništvu onima koji nisu pozvani. Legitimni vlasnici ulica i cesta su sami građani, odnosno, vlasnici okolne imovine (kuća, stanova, pašnjaka, itd.) i oni koji su bili prisiljeni financirati izgradnju i održavanje istih. Kada ne bi bilo države, oni bi odlučivali o tome tko ima pravo pristupa javnim površinama i kako njima upravljati.

Prema tome, ukoliko neki imigrant namjerava ući u stranu zemlju, a da nema neku “pozivnicu” od strane stanovnika te zemlje koji ga očekuje (npr. ugovor o radu, garantno pismo, rezervaciju u smještajnom objektu, ugovor o kupnji nekretnine i sl.), tada ne postoji pravo na slobodni prelazak granice.

Stoga, ono što je nužno po pitanju rješavanja pitanja migracija jest privatizacija javnih površina. Ulice trebaju postati vlasništvo samih stanara, vlasnika okolne imovine, onih čije bi bile da nisu državne. Kada javna površina bude privatizirana, vlasnici će odlučivati o tome koga će propuštati. Dok god je vlasništvo državno, postoji opasnost da politika migracija rezultira nepovoljnim ishodima po legitimne vlasnike javne imovine, tj. suprotno njihovim preferencijama. I dok god svo javno vlasništvo nije privatizirano, odluke o imigracijama se trebaju donositi na što nižim razinama vlasti, te od imigranata zahtjevati neki oblik pozivnice ili garancije, te provoditi individualne background checks.

Podržavanje politike potpuno otvorenih granica usprkos tome je opasno, ali čak i možda ne bi bilo toliko problematično da nije još jednog slona u sobi. A to je welfare state.

Razine državne potrošnje na socijalna prava u zapadnim zemljama su uglavnom više nego ikad u povijesti. Socijalna država potiče nerad, lijenost i neodgovornost, a demotivira rad, poduzetništvo, štedljivost i kreativnost. Socijalna država stvara društvene parazite i neodgovorne ovisnike o državnom aparatu, uništava tradicionalne stupove društva poput obitelji, vodi distorziji tržišta, povećava vremensku preferenciju stanovništva, onemogućava učinkovitu alokaciju ekonomskih resursa i smanjuje životni standard. U dugom roku, vodi propasti civiliziranog društva, ako se na vrijeme ne obuzda.

Osim što socijalna država uništava društvo iznutra sama po sebi, ona još dodatan pull faktor u migracijama. Medvjeđe usluge socijalne države poput naknada za nezaposlenost, javnog zdravstva i školstva, plaćenog porodiljnog, dječjih doplataka i sl. privlače brojne nepozvane imigrante iz siromašnijih zemalja, kojima nerad i primanje socijalnih benefita na Zapadu predstavlja itekako bolju alternativu u odnosu na zaposlenost kod kuće. Istovremeno, demografske statistike pokazuju značajno višu stopu nataliteta među neeuropskim imigrantima nego kod domicilnog stanovništva u zapadnoeuropskim zemljama, a s obzirom da imigranti natprosječno podržavaju redistributivne i socijalističke politike, to u dugom roku vodi daljnjem jačanju političkih struktura koje se zalažu za raširenu državnu potrošnju i socijalna davanja.

Nadalje, kako socijalna država i politika otvorenih granica privlače sve više nepozvanih imigranata iz siromašnijih zemalja, tako se i značajno povećava opasnost od kriminala, a to pokazuju i statistike. Većina tradicionalno emigracijskih zemalja su ustvari zemlje u kojima prevladavaju kulture koje nisu dovoljno kompatibilne sa zapadnoeuropskom, te unutar kojih poštivanje privatnog vlasništva, vladavina prava, princip nenasilja i suzdržanost nisu među ustaljenim prepoznatljivim karakteristikama, pa su pojedinci iz tih zemalja u prosjeku skloniji nevoluntarističkim metodama stjecanja osobne koristi. Upravo je najčešći razlog nerazvijenosti neke zemlje nesposobnost kritične mase njenog stanovništva da prihvati i razvije nužne karakteristike za razvoj kapitalizma, poput navedenih. Iz tog razloga umjetno povećani priljev imigranata takvog backgrounda može imati zapravo potpuno kontraproduktivan efekt. Povećani broj pridošlica iz kultura unutar kojih nije bio moguć razvoj kapitalizma i slobodnog tržišta, dodatno će otežati otpor epidemiji etatističkog ludila iznutra i ubrzati put u kolektivističku tiraniju.

 

* Što se tiče nedosljednosti, mnogi libertarijanci koji se smatraju tzv. anarho-kapitalistima podržavaju potpuno otvorene granice, jer “nije posao države da određuje tko smije, a tko ne smije, ulaziti u zemlju”. Slažem se da to ne bi trebao biti posao države, jer država ne bi ni trebala postojati (ukoliko ju definiramo kao monopolista legalne inicijacije sile), ali država postoji i državno vlasništvo postoji, te ona onemogućava svojim građanima upravljanje njihovim legitimnim vlasništvom. U istom smislu u kojem “nije posao države da određuje tko smije ući u zemlju”, isto tako nije ni posao države da pušta nepozvane imigrante u zemlju.

Ono što je nedosljedno jest što će gotovo svaki tzv. anarho-kapitalist ipak prihvatiti da, s obzirom da država postoji, dok god postoji, državna vojska bi trebala braniti zemlju od vanjske agresije (ne vjerujem da postoji itko tko smatra da bi državni graničari trebali dozvoliti neometan ulazak jedne tenkovske divizije preko granice, i to još braniti na libertarijanskim temeljima), odnosno, da je zemaljska obrana od agresije opravdana intervencija države, dok god ona postoji. Ali, što je drugo obrana od vanjske agresije, nego onemogućavanje pristupa nepozvanim pojedincima iz inozemstva? Kada jedan pojedinac nepozvan iz inozemstva namjerava ući u zemlju, on je potencijalni vanjski agresor, i ovisno od individualnog slučaja, predstavlja određeni rizik po sigurnost građana zemlje i njihovog vlasništva.

Oglasi

19 comments

  1. Ja nemam taj mentalni problem. Za mene država, pogotovo nacionalna država služi da zaštiti rasu, vjeru, tradiciju, identitet, teritorij, jezik, dakle sve ono što ustvari smatramo bitnim obilježjima nacije od bilo koje vanjske agresije (oružane i ne oružane). Ako to neće ili ne može napraviti, država gubi temeljni smisao postojanja. Dakle, da osigura one stvari gdje su pojedinac ili neka organizacija pojedinačno preslabi za izvršiti zadatak. To je osnovno. Bilo bi dobro da na unutarnjem planu osigura sigurnost i imovinu građana u mjeri u kojoj se građani dogovore i u okviru realnog troška, a ako to nije u stanju da prepusti građanima samoobranu i provođenje pravde. Država koja to nije u stanju napraviti ili sabotira svoje preuzete obveze, a još pri tome onemogućuje narod da se samoorganizira, je neprijatelj vlastitom narodu, a vlast koja je na čelu takve države je okupacijska vlast. Oni tzv. “ekonomisti” koji zagovaraju masovni uvoz radne snage bez stvarnih i prethodno politički i društveno osiguranih uvjeta za asimilaciju (kulturoloških, vjerskih, rasnih,..) su neprijatelji naroda i izdajice. Bez obzira kojoj “školi” pripadali, i kojim argumentima pravdali svoje stavove.

    Na primjer, Hrvatska će morati uvesti 1.000.000 radnika (iz zemalja trećeg svijeta) da bi isplaćivali penzije. Ma je li? Zaista?

    Liked by 1 person

    1. Za mene država, pogotovo nacionalna država služi da zaštiti rasu, vjeru, tradiciju, identitet, teritorij, jezik, dakle sve ono što ustvari smatramo bitnim obilježjima nacije od bilo koje vanjske agresije (oružane i ne oružane).

      Država (legalni monopolist nasilja), ako postoji, treba štititi privatno vlasništvo građana. Pri tome, treba smanjiti opseg pljačke građana na najnižu moguću razinu i privatizirati što veći dio teritorija. I za to joj ne bi bilo potrebno puno više od obrambene vojske, sudova i policije.

      Ne razumijem što bi značilo štititi rasu/vjeru/tradiciju/identitet/jezik od vanjske agresije.

      Agresija znači iniciranje fizičke sile nad drugim ljudima i njihovom imovinom, ili prijetnja iniciranjem fizičke sile.

      Stoga mi je nerazumljivo kakva bi to bila agresija na neku rasu/vjeru/tradiciju/identitet/jezik, osim ukoliko ne mislimo na agresiju na ljude koji priradaju određenoj rasi/vjeri/tradiciji/identitetu/jezičnoj skupini, ali onda nepotrebno nabrajamo suvišne stvari.

      Sviđa mi se

      1. Dopuštanje ulaza i naseljavanje 1.000.000 Indijaca, Kineza, Afrikanaca u zemlju kao što je hrvatska predstavlja umorstvo svega što danas smatramo Hrvatskom. Čak uvoz 100.000 obitelji iz navedenih područja sa praksom velikog nataliteta ima za posljedicu gotovo potpunog uništenja Hrvatskog identiteta za 50-100 godina. To ja smatram ne-oružanom agresijom, ustvari invazijom, omogućenom svjesnim djelovanjem unutrašnjeg neprijatelja. Za takvu vrstu agresije tenkovi i topovi nisu potrebni. Unutrašnji nemiri, nasrtaji na imovinu, raspad civilizacijskih normi, gubitak identiteta i nemogućnost države da zaštiti domicilno stanovništvo i njegovu imovinu će biti posljedica u konačnom procesu uništenja nacije. S obzirom da država i sada u realno blagim okolnistima baš ne briljira u zaštiti imovine, dakle možemo to usporediti sa smanjenim imunitetom kod nekog organizma, nije teško zamisliti što bi za taj organizam značio prodor i zadržavanje stranog tijela, i kako bi država tada štitila red, imovinu i fizičku sigurnost u takvim okolnostima. I na što bi to društvo ličilo. Moguće da ponavljamo iste stvari, ali ja samo pojašnjavam svoj stav što smatram jednom od glavnih zadaća nacionalne države, a u okviru gore obrađene teme ekonomskih migracija (slobodni protok ljudi). Dopuštanje naseljavanja je u našim okolnostima politička odluka prvoga reda, i ako se ista radi bez svrhe i programa jačanja strukture i društvenog i biološkog tkiva nacije, nego isključivo radi obećanja (koje je jako upitno da li je točno) kratkoročnog poboljšavanja bilance za par postotnih poena – to je izdaja. To bi bilo slično kao da netko zapali kuću zato da se malo ogrije. Ili da razruši jedini bunar sa pitkom vodom da se napije. Naša je dužnost spriječiti da se takvo što dogodi. Ako to za neugodnu posljedicu ima da ću ja osobno ostati bez svoje penzije i crknuti od gladi u budućnosti – neka je. A ne vjerujem da je tako, baš naprotiv. Ali ako se i varam, neka bude, sudbina glupog starca je neusporedivo manje važna, da ne kažem potpuno nebitna u usporedbi sa upropaštenom budučnošću za svoje unuke i općenito generacija iza sebe.

        Sa člankom se slažem, odlično je napisan pa i nemam nekih posebnih komentara, osim ovih mojih crtica koje smatram osobnom nadopunom….

        Sviđa mi se

  2. Čini mi se da autor članka ima problem s razumijevanjem pojma države pa predlažem da razmisli i pokuša si odgovoriti na sljedeća pitanja:

    Što je to država? Što je to republika (res publica)?
    Tko je to država? Vlada? Parlament? Ministarstva?
    Čemu služi država?
    Čemu služe državne granice, vojska, policija, pravosuđe?
    Što država može ili smije raditi svojim državljanima? Zašto?
    Zašto se država odnosi prema strancima drugačije nego prema državljanima?
    Zašto država ima monopol sile na određenom teritoriju?
    Tko joj je dao taj monopol?
    Što je i čemu služi Ustav, zakoni, propisi?

    Sviđa mi se

    1. Da, ne može se baš na sve gledati isključivo kroz prizmu ekonomije. Država ipak ima i druge sasvim objektivne razloge postojanja. Jer da nema, lako bi je se riješili i uveli neku vrstu kapital-liberalne-anarhije. Nažalost stvari su sve prije nego toliko jednostavne….

      Ovdje smo svi mi da pokušamo razbistriti kolika je to “optimalna” uloga i ovlasti države ispod kojih ista postaje realno beskorisna, a preko kojih postaje zlostavljačica vlastitog naroda. Dakle, koji je taj održivi realni, ali i moralni optimum za postizanje ciljeva koje smatramo poželjnim. Pravi problem nastaje kada treba definirati te ciljeve, jer se u tome moguće jako razlikujemo.

      Zato ja uvijek jasno i ne dvosmisleno navodim zadatke za koje očekujem da država preuzme na sebe. Kao i temeljne političke i nacionalne ciljeve za koje smatram da ih Hrvatska država mora imati. Nisam baš primijetio da većina autora ili komentatora to posebno naglašava….

      Bez političke volje i političke društvene sile, ionako su sve te ekonomske teorije neprimjenjive u praksi, pa ma koliko one bile dobre.

      Sviđa mi se

      1. Pa ovaj tekst nije napisan zapravo kroz prizmu ekonomije, nego jednostavno pokušaj “pomirbe” libertarijanstva i ne-otvorenih granica, što možda nije uobičajena pozicija, ali mislim da je ispravna interpretacija. Potpuno otvaranje granica krši tuđe privatno vlasništvo.

        Tu poziciju drže i pisali su o tome slične tekstove i Hoppe, Rothbard, Kinsella, mislim Rockwell, Sean Gabb i još neki…

        Kad pišeš o državi, njenim razlozima postojanja, ulogama, itd., možda ne bi bilo loše da definiraš što točno smatraš državom. Ukoliko “država” omogućava svakom vlasniku zemljišta, ili npr. svakom selu ili općini, pravo na secesiju, da li je to i dalje “država” ?

        Sviđa mi se

        1. To definitivno nije država. Jedna od temeljnih uloga države je i obrana granica (teritorija).bUstvari država i jeste narod+teritorij. To se nije, niti se može promijeniti. Da li će se u budućnosti države dogovoriti za neke univerzalne principe po kojima se granice mogu mijenjati bez nekih velikih problema, to niti znam, niti je to sada bitno. Znamo dobro kako država reagira na pokušaje odcjepljenja (ratom). A tako i treba.

          Dobro si ti napisao ovaj tekst, i točno je da to nije uobičajena pozicija. I da budem iskren jeb*š uobičajene pozicije. Stvarima treba pristupati holistički. A ovaj tekst je upravo to. Ja to ne bi nazvao “pomirbom” jer i ne smatram da su ta dva pristupa nužno u nekom sukobu. To što se neki moguće drže “purizma” ko pijan plota po nauku toga i toga, je naravno problem sasvim druge vrste.

          Ekonomija (primjenjena ekonomija) = matematika+politika+psihologija. Svatko tko to zanemari, a očekuje suvisli društveni (makro) rezultat, će se načekati…..

          Sviđa mi se

          1. Ustvari država i jeste narod+teritorij. To se nije, niti se može promijeniti.

            Hm, ovo je jedno značenje pojma “država” na hrvatskom jeziku, no to nije očito ono na koje ja mislim kad spominjem tu riječ. Vjerujem da dolazi do određene konfuzije s obzirom da u hrvatskom jeziku nemamo baš odvojene izraze “country” i “state”. Eventualno bismo to što ti opisuješ mogli nazvati “zemlja”, ali ni to nije dovoljno precizno.

            Uglavnom, jedan problem s konzervativcima je što im se tako nekad malo pomute dva pojma koja se isto nazivaju pa se tako nekako pogube i u najvećem neprijatelju naroda nalaze saveznika.

            Mislim da je reakcionar dosta dobro opisao tu pojavu u jednom tekstu, preporučam svakako: http://nreakcija.wordpress.com/2013/04/04/osmi-smrtni-grijeh/

            Znamo dobro kako država reagira na pokušaje odcjepljenja (ratom). A tako i treba.

            Tako i treba? Ma nemoj? Mislim, ono, nema onda ništa sporno u agresiji JNA na Hrvatsku i Bosnu?

            Ja to ne bi nazvao “pomirbom” jer i ne smatram da su ta dva pristupa nužno u nekom sukobu.

            Ma, krivo sam se izrazio, ne radi se o pomirbi, nego vjerujem da zapravo ovo i jest pravilna interpretacija libertarijanskog principa. Nije to uopće nužno u sukobu.

            Sviđa mi se

      1. Ne mora biti monopolist. To što smo mi na to navikli, i što nam je to normalno da je sve centralizirano je druga stvar. Država može istovremeno postojati ali biti drugačije organizirana. Sigurno je da jedan bitni, pa i pretežiti dio nasilja mora biti u rukama države. Tu prvenstveno imam na umu vojsku (skoro potpuno, ali ne 100% u ingerenciji države), jedan veći dio policije i jedan dio sudstva (dakle dosta manje nego danas).

        Međutim, opet postavljam pitanje, koji je cilj postojanja države. Zašto nam treba država. Koje ciljeve nikako ne bi mogli ostvariti bez države (osim međunarodne legitimacije jer je to jasno samo po sebi). Za koje probleme očekujemo da ih država riješi. Koje su specifičnosti i uloga nacionalne države. Koje su specifičnosti Hrvatske nacionalne države u našim konkretnim uvjetima, itd….

        Dakle prije nego razgovaramo o načinu na koje bi država trebala rješavati probleme, moramo utvrditi što su problemi i za koje probleme uopće hoćemo da ih rješava država, a za koje ne. Tu moramo postići konsenzus. Pustimo sada naše principe, intimne želje i slično i koncentrirajmo se na realitete.

        Kada smo sa time na čisto, onda možemo razgovarati o tome koja je to prava mjera države? Primjerena našim realnim potrebama defininiranim gornjim ciljevima. Pusti sada razne teorije o ovome ili onome. One dolaze na red tek u trećoj fazi. A parole o tome u što su se države pretvorila nam i nisu od neke pomoći.

        Što je za tebe dakle cilj? I na koji način se tvoj poželjni cilj može uskladiti sa na primjer mojim poželjnim ciljevima? I sa ciljevima ostalih koji naginjemo vrijednostima o kojima govorimo? Svi smo izrazito protiv bilo koje forme socijalizma, komunizma, socijal-demokracije, i sl. To je jasno. Svi više-manje, uz neke izuzetke i razlike, naginjemo prema nekim i temeljnim konzervativnim moralnim vrijednostima. Svi slobodu (i odgovornost koja ide uz tu slobodu) pojedinca stavljamo na primarno mjesto u ulozi zajednice. Svi se slažemo da su se današnje države pretvorile u kleptomanske monstrume čija je glavna uloga zbrinjavanje ineptokracije i stvaranje nemoćnih invalida od vlastitih građana. I to je ono oko čega se više manje slažemo. Ono u čemu bi mogle biti razlike koje moramo pomiriti jesu odnos naroda, nacije, poglavito Hrvatske nacije ako ne govorimo općenito, ali i generalno uloga države kod svih malih naroda. Čuvanje identiteta (kultura, rasa, vjera, jezik, itd).

        Ja političke okvire u kojima razmišljam postavljam vrlo jasno. Dapače, izrazito se trudim da ih napravim što je moguće transparentnijim. Volio bi da i drugi razmisle o tome, jer ne bi bilo dobro da se te stvari guraju pod tepih, pa da kasnije to bude razlog neslaganja.

        Sviđa mi se

      2. Agresija na Bosnu i Hrvatsku je bila upravo to što kažeš. Agresija. Jedne države na druge države. I rat za pripajanje teritorija u najčišćem smislu…..

        Sviđa mi se

  3. Zdravo!

    Kažeš da “U stvarno slobodnom društvu, ne bi postojalo javno vlasništvo, pa tako ne bi ni postojalo pitanje migracija.”

    Zanima me na koji dio libertarijanske misli se tu pozivaš, odnosno ima li neki autor i/li “podvrsta” libertarijanizma koji zagovara tu poziciju?

    Ja sam više upoznat sa pozicijom Nozicka koji se vuče na Lockea, koji objašnjava prvobitno stjecanje vlasništva nad zemljom (“initial appropriation”) kao dozvoljenu dok god je ostalo dovoljno “in the common”. Ako je svo zemljište već privatno to očigledno nije slučaj.

    Libertarijanski pozdrav!

    Sviđa mi se

    1. Čekaj, prvo, što ti smatraš “javnim” vlasništvom?

      Ako ćemo biti precizni, ono što danas zovemo javnim vlasništvom je državno vlasništvo kojim upravljaju državni birokrati na vlasti na račun poreznih obveznika.

      U hipotetskom slobodnom društvu, u kojem ne postoji monopolist legalnog nasilja, ne bi postojao nitko tko bi me onemogućio u prvobitnom stjecanju vlasništva nad zemljom, bez obzira koliko je ostalo “in the common” (što bi uopće značilo “in the common”?). Prema tome, ne bi postojalo “javno” vlasništvo. Ne mislim da se tu potrebno pozivati na ikakvu posebnu libertarijansku misao, to je logika.

      Što uopće znači “dovoljno” u tom kontekstu tvog komentara?

      Ne živimo doduše u imaginarnom slobodnom u društvu, ali to ne znači da bi država trebala onemogućavati ljudima stjecanje vlasništva nad ničijom zemljom, naprotiv. Država danas ne samo da im onemogućava stjecati vlasništvo, nego im krade i njihovo legitimno privatno vlasništvo i još ih prisiljava da financiraju tuđe i državno vlasništvo.

      Pa libertarijanska uobičajena teorija vlasništva (Rothbard, Hoppe…) i polazi prvenstveno od Lockea i njegove “labour theory of value”, a to što ti spominješ je tzv. “Lockean proviso” koji je, u najmanju ruku, nejasan, a ja bih rekao i pomalo neozbiljan. Nozick je tu bio u krivu (iako moram priznati da nisam čitao Nozicka, pa nisam detaljno upoznat s njegovom argumentacijom).

      Rothbard je kritizirao Nozicka u Ethics of Liberty pa se između ostalog osvrnuo i na to:

      A tangential but important point on compensation: adopting Locke’s unfortunate “proviso,” on homesteading property rights in unused land, Nozick declares that no one may appropriate unused land if the remaining population who desire access to land are “worse off.” But again, how do we know if they are worse off or not? In fact, Locke’s proviso may lead to the outlawry of all private ownership of land, since one can always say that the reduction of available land leaves everyone else, who could have appropriated the land, worse off. In fact, there is no way of measuring or knowing when they are worse off or not. And even if they are, I submit that this, too, is their proper assumption of risk. Everyone should have the right to appropriate as his property previously unowned land or other resources. If latecomers are worse off, well then that is their proper assumption of risk in this free and uncertain world. There is no longer a vast frontier in the United States, and there is no point in crying over the fact. In fact, we can generally achieve as much “access” as we want to these resources by paying a market price for them; but even if the owners refused to sell or rent, that should be their right in a free society.

      Sviđa mi se

      1. Ima jedan vic koji ide nekako ovako:
        “Našao sam ženu da mi pomogne rješavati probleme koje bez žene ne bi niti imao….”

        Potrebno je dakle veće angažiranje države da riješi sve one probleme koje država ima jer nije napravila svoj dio posla. Tj, sa jedne strane nije spriječila imigraciju siromašnog i neobrazovanog stanovništva, a sa druge strane im želi preko noći “nadoknaditi” razliku za koju su se domicilni građani trudili i radili stotinama godina. Ukratko uzeti jednima da bi dali drugima.

        Tu postoji još i gori element. Amerika (USA) je postala to što jeste imigracijom, ali primarno imigracijom Europskog BIJELOG stanovništva. Svi imigranti (baš kao i rani doseljenici) su se morali krvavo izboriti za svoje mjesto pod suncem. Sada se pravila mijenjaju. Masovno se dopušta, dapače stimulira masovna imigracija kulturološki i rasno “nekompatibilnog” stanovništva koje će zadržati svoj identitet i biti klica ozbiljnih rasnih sukoba. Sa druge strane im se želi pomoći na način da se smanje kriteriji, civilizacijska razina i opća organiziranost društva kako bi isto bilo više prilagođeno njima. Žrtva je tu bijelo stanovništvo koje će ne samo biološki nego i kulturološki, ekonomski, te na svaki drugi način biti uporno hendikepirano i ugroženo. U ime jednakosti, naravno, a kako drugačije…..

        Nije potrebno biti naročito inteligentan pa zamisliti različite scenarije i moguće posljedice za budućnost USA.

        Pri tome treba voditi računa da je riječ o zemlji gdje postoji kultura i navika “različitosti”. A sada zamislimo što bi isti princip značio za Europu. Ustvari kako @reakcionar kaže, ne treba nam previše mašte. Dovoljno je gledati što se događa kao posljedica ideološkog “multikulturalizma”.

        Ja volim ukazivati ovaj video jer je isti toliko brutalno jasan i nedvosmislen o namjerama i planovima “multikulturalista” da jednostavno ne ostavlja baš nikakva mjesta sumnji i diskusijama 🙂

        http://www.youtube.com/watch?v=5jl-OJJVAEg

        Ono što je potrebno naglasiti i podcrtati (a što je osobito naglašeno u videu) je da se takvi financiraju iz budžeta socijal-demokracije. Drugo što treba naglasiti je da postoje mnoge takve slične skupine, sa različitim formalnim razlozima postojanja i vrlo šarolikim članstvom, te da je ova koja je prikazana samo brutalno iskrena o pravim namjerama i razlogu svojeg postojanja. Na kraju sve takve “multi-kultur-bund” i internacionalističke skupine realno pušu u isti rog kada je riječ o mržnji prema domicilnoj državi (koja ih redovno plaća novcem otetim od svojih građana) i komunističkom načinu razmišljanja.

        Drugim riječima država uzima ljudima novac kako bi tim novcem plaćala za uništenje vlastitog naroda . Umjesto da to radi vanjski neprijatelj, to radi vlastita vlada. E pa to je ukratko sažetak samog bitka socijalizma/komunizma i internacionalizma-multikulturalizma…..

        Sviđa mi se

        1. Prvo ono s agresijom, Jugoslavija je mogla legitimno braniti svoj teritorij, ali pri tom nije smjela ubijati djecu, starce, žene- općenito civile, rušiti crkve, gradove, tvornice, infrastrukturu… Hrvatska je imala pravo na odcjepljenje, ali ne ubijajući civile, paleći kuće… Da li je to bilo moguće? Onih pedesetak susreta Tuđmana i Miloševića pokazuju da nije. Zato mislim da je autor nespretno odabrao baš naš primjer, u kojem sam što svjesno, što nesvjesno participirao. Inače, Tantore, sve pet. Najviše radi tog tvog “zrnca soli”.

          Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s