Ja, olovka

Leonard Read (1898-1983) jedan je od najpoznatijih američkih liberalnih ekonomista 20. stoljeća i osnivač prvog modernog slobodnotržišnog think thanka (Foundation for Economic Education), a jedan od njegovih najpoznatijih i najpopularnijih radova je upravo simpatični esej I, Pencil (Ja, olovka) koji na vrlo jednostavan i razumljiv način ukratko objašnjava spontanu organizaciju složenih procesa kroz tržišni mehanizam, i djelotvornost nevidljive ruke. Popularni esej bio je eye opener mnogima, te je prema njemu snimljeno nekoliko video uradaka.

Ovdje prilažem jedan takav zanimljiv klip inspiriran poznatim esejem koji je djelo Competitive Enterprise Instituta, a zahvaljujući udrugi Iustitia, dostupan je i s hrvatskim titlovima:

Oglasi

One comment

  1. Fantastičan video. Mislim, ne samo poruka, nego i tehnički vrhunski odrađen posao. Kompleksni samoorganizirajući / adaptivni sustavi su svuda oko nas. Cijeli svijet ustvari funkcionira tako. Kao jedna anti-entropijska kreacija kojoj je stvoritelj (ma kakva god sila to bila) dao početni impuls. Na bazi nekoliko početnih zadanih pretpostavki/zakona. Primjere takvog samoorganiziranja imamo baš svugdje. U ekosistemu, fizici, kompjuterskim sustavima (mrežama)….

    Ono što je međutim začuđujuće je nešto drugo. Ekonomski sustav je čak i jedan od jednostavnijih (naspram na primjer ekosistema) takvih sustava. Ali zašto je nekima to tako teško prihvatiti? Zašto se uporno gura model strogog centraliziranog upravljanja u sustav koji je prirodno samo-adaptivan. Čija snaga i vitalnost ovise o čestim i brzim promjenama. Odkuda toliki strah od gubitka kontrole? Mislim, nije to nuklearni reaktor pa da ne smije niti na kratko vrijeme ispasti izvan idealnih parametara. Ovdje je svaka promjena uzrok i posljedica novog stvaranja u isto vrijeme.

    Očito ovdje nije riječ samo o nerazumijevanju, nego o konkretnoj želji za moći i upravljanjem nad životima drugih ljudi. Zato je potrebno više nadzora, više centralnog upravljanja, više zakona i regulative, više stražara nad sustavom, više avant-garde koja određuje što je dobro a što zlo, i naravno još više poreza da bi se to sve moglo platiti. To je savršeni svijet Socijalista (i svih ostalih sistemaša). To je umijetni svijet u kojem se oni osjećaju sigurnim. Jer se nisu u stanju diviti niti prepustiti veličanstvenosti kreacije i njenim pravilima. Niti su u stanju pustiti druge ljude da žive svoje živote izvan njihovih okvira i okova, što je psiho-patologija svih “sistemaša”…..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s