Tragedija javnog

Sigurno običavate ponekad na kiosku ili u trgovini kupiti omiljeno piće u plastičnoj boci, limenci ili tetrapaku; Coca-colu, Sprite, pivo, ledeni čaj, mineralnu vodu… što god tko voli.

Ako niste baš potpuno dehidrirali ili umirete od žeđi, vjerojatno ne popijete cijelu bocu/limenku/tetrapak u jednom gutljaju, nego piće vremenski rasporedite. Popijete gutljaj kad otvorite, pa za par minuta još malo, pa dio ostavite za poslije, itd., ovisno o vašoj procjeni okoline. Drugim riječima, vi odlučujete koliko će vaše piće trajati. Vi, kao jedini vlasnik vašeg pića, raspoređujete vrijeme konzumacije i dinamiku njegove konzumacije u vremenu.

Zamislite sad neku hipotetsku situaciju, u kojoj se sa još 999 ljudi nalazite pred ogromnom bačvom od 500 litara vašeg omiljenog pića i bačva je u “javnom” vlasništvu. Što mislite, koliko će ta bačva potrajati? Duže ili kraće nego da svatko od 1000 ljudi ima svoj vlastiti tetrapak od pola litre? Mislim da se odgovor sam nameće. U situaciji gdje nema privatnog vlasništva nad resursom, pojedinac nema poticaj da mu održava vrijednost, da mu pokuša maksimizirati vrijednost u budućnosti (ako se radi o npr. nekom poduzeću ili zemljištu), tj. nema motivaciju za racionalnim raspolaganjem resursom, i njegova se vremenska preferencija povećava. On samo pokušava eksploatirati resurs u sadašnjosti, u što kraćem vremenskom razdoblju, jer zna da neće u budućnosti moći upravljati resursom, neće ga moći prodati, kapitalizirati, ostaviti u nasljedstvo, i slično.

To je otprilike ono što se u ekonomiji naziva tragedija javnog. Nitko nema incentive da se brine o javnom vlasništvu kao o svojem i da mu očuva vrijednost za budućnost, samo ima incentive da ga iskoristi što ranije. Nitko se prema javnom ne ponaša kao prema svojem.

Jedan od primjera iz stvarnosti može biti istrebljivanje divljih životinja. Ako stavite na papir s jedne strane životinjske vrste kojima prijeti izumiranje, a s druge strane životinje koje čovjeku danas najviše koriste, uočit ćete nešto zanimljivo: one životinjske vrste kojima prijeti izumiranje u pravilu ne smiju biti u nečijem vlasništvu, dok one vrste koje ljudima najviše koriste smiju.

Primjerice, u Americi je bizonima prijetilo izumiranje, dok je bikova bilo uvijek na pretek, iako su biološki vrlo srodne vrste. Zašto izumiranje ne prijeti niti je ikad prijetilo kravama, ovcama, kokošima, psima, itd? Pa, jedan od razloga je svakako što te životinje ljudi smiju imati u svom posjedu, i nitko neće namjerno u kratkom vremenskom periodu poubijati svoje krave, koze ili svinje, već će im nastojati dugoročno povećavati broj, tako da mu donesu što veću korist u budućnosti. S druge strane, s obzirom da se bizone u većini američkih saveznih država nije smjelo posjedovati, nitko nije imao interesa da ih čuva za budućnost, već bi ih krivolovci upucali čim ih vide, jer će teško dobiti iduću priliku. Upravo je komercijalizacija bizona njih spasila od izumiranja.

Također je poznat slučaj sa slonovima i ostalim divljim životinjama u Africi. Recimo, osamdesetih godina, nakon što je u Keniji zabranjeno privatno vlasništvo nad slonovima, njihov broje je opao sa 65 000 na oko 19 000, a u Zimbabveu se povećao s 30 000 na 43 000 kada su se smjeli legalno prodavati privatnim vlasnicima. Privatni vlasnici su tada imali incentive da se brinu o slonovima , dok krivolovci to nemaju. Dapače, u Južnoafričkoj Republici i Namibiji je došlo do ogromnog povećanja wildlife turizma nakon što je dozvoljena privatizacija divljih životinja.

U konačnici, poanta je: privatno vlasništvo vodi ka ekonomiziranju, racionalnom korištenju resursa i očuvanju njihove vrijednosti, potiče inovativnost i kreativnost, motivira pojedince da misle na budućnost i onemogućava konflikte oko uporabe oskudnih resursa.

S druge strane, društveno (javno) vlasništvo uništava motivaciju pojedinaca za očuvanje vrijednosti imovine, povećava vremensku preferenciju pojedinaca što onemogućava daljnju akumulaciju kapitala, onemogućava učinkovitu alokaciju resursa, uništava poticaje za inovativnošću, dovodi do konflikata oko korištenja istog, destimulira radišnost i vodi raspadu civiliziranog društva.

Privatno vlasništvo je temelj slobodnog i civiliziranog društva, a kolektivizam je put u ropstvo.

Oglasi

17 comments

      1. Znao sam da ćeš to napisati. Kako češ onda kontrolirati da ti ribe ne idu iz moje privatne parcele u tvoju privatnu parcelu….?

        Sviđa mi se

            1. Primjeri koje sam spomenuo ukazuju na posljedice javnog vlasništva nad nekim resursima.
              Tvoj primjer prekomjernog izlova ribe također ukazuje na posljedice javnog vlasništva nad nekim resursima.

              Sviđa mi se

  1. Ja ti sa ribama ukazujem da je nemoguće parcelizirati commons kao takav….jedino rjesenje je regulativa višeg tijela u smislu kvota….

    Sviđa mi se

    1. Jedino što ti ukazuješ jest to da tebi osobno ne pada na pamet kako bi ti mogao zaštiti neku morsku parcelu.
      Međutim, iz toga ne proizlazi da je jedino rješenje nekakvo centralno planiranje ribolova, i to upravo ono koje imamo i danas.

      Sviđa mi se

      1. Razumijes li da je commons nešto što se po definiciji nemože privatizirati……anyway….vratimo se na moj primjer, što kažes na situaciju u kojoj se ribari dogovore da će platiti konzultantske usluge firmi, institutu ili što već da im odredi kada i što moraju loviti da bi izlov bio održiv i maksimalano moguć, bez uplitanja drzave…..

        Sviđa mi se

        1. “Razumijes li da je commons nešto što se po definiciji nemože privatizirati”

          Nije. Definicija ti je pogrešna.

          “što kažes na situaciju u kojoj se ribari dogovore da će platiti konzultantske usluge firmi, institutu ili što već da im odredi kada i što moraju loviti da bi izlov bio održiv i maksimalano moguć, bez uplitanja drzave”

          Nemam primjedbi.

          Sviđa mi se

          1. Imamo očito pogresno shvaćanje commonsa….ali nema veze….znaš sto hocu rec…
            Vratimo se ponovo na primjer…..dakle možemo uzeti u obzir da je rjesenje tragedije commonsa ne nužno privatiziranje nego jednostavno plaćanje konultanata koji matematičkim empiririjskim metodama rade konzultacije o tome kad i gdje treba krenut u iskoristavanje commonsa….

            Sviđa mi se

          2. “commons” znači javno vlasništvo, ništa više

            Rješenje tragedije javnog jest privatizacija, jer dok postoji javno, postoji i gore opisana tragedija javnog.

            Dok je nešto u ničijem vlasništvu, nitko nema incentive da vodi računa o tome, da mu održava vrijednost u dugom roku, već samo da to kratkoročno eksploatira.

            Kad je nešto u privatnom vlasništvo, onda vlasnik itekako ima incentive da vodi računa o održavanju vrijednosti imovine u budućnosti.

            Ako pak netko, tko je privatni vlasnik neke imovine, želi još plaćati neke “stručnjake” da mu na temelju “matematičkih empirijskih metoda” govore što da radi sa svojim vlasništvom, to je svakako njegovo pravo.

            Sviđa mi se

  2. Gdje je granica javnog i privatnog? Odnosno gdje počinje i gdje nestaje commons….po mojoj definiciji commons je nesto sto se tehnički nemože ograditi jer kako češ molim te ograditi javni prostor, zrak ili more…
    No nebitno je to sad….

    Ja hocu rec da tvoja logika ima rupe u naivnom mišljenju da će svatko djelovati u svojem najboljem interesu i čuvati svoje privatno vlasnistvo…..nema nikakvog razloga da svatko pojedinačno to i radi….zasto bi bilo zabranjeno kratkročno iskoristiti moj commons i onda profitom kupiti drugi commons itd, iskoristavati commons na commons….

    Ljudi nisu racionalna bića (dokaza ko u priči, vidi prisoner dillema)….primjeri koje si opisao u blogu su zanimljvi….ali ne i točni….istrljebljenje bizona nije se dogodilo zato jer je bilo zabranjeno drzati ga za stoku, nego zato jer se posredno htjelo rijesiti indijanaca…..primjeri populacija slonova u africi su zanimljivi, ali ne i ključni za odobravanje privatiziranje commonsa iz razloga što slona možeš staviti unutar ograde i reči da je tvoj, što opet ne vrijedi za zrak, more ili javni prostor….

    Ako želimo zaštiti javno dobro odnosno commons mora biti regulacije sa strane viseg tijela, privatizacija sa vlasnikom koje se ponaša racionalno je moguće rjesenje takoder, ali malo vjerojatno…..

    Odoh spavat. Laku noć

    Sviđa mi se

    1. “po mojoj definiciji commons je nesto sto se tehnički nemože ograditi”

      Tvoja definicija je pogrešna. Čak i kad bi postojalo nešto što se “tehnički ne može ograditi” to nikako ne znači da ne bi i dalje imao tragedy of commons. Ali, to što ti ne možeš zamisliti da netko nešto ne može ograditi je tvoj nedostatak maštovitosti koji ne može opravdanje za zazivanje nekakvog centralnog planiranja.

      “jer kako češ molim te ograditi javni prostor, zrak ili more…”

      Ne znam što bi bio “javni prostor” ovdje, to je širok pojam. Zrak nemamo razloga ograđivati jer ga ima u izobilju, pa nije resurs u ekonomskom smislu. A more će ograđivati ribari ako im bude u interesu da ograđuju svoje ribolovno područje, ako im ne bude, neće.

      “Ja hocu rec da tvoja logika ima rupe u naivnom mišljenju da će svatko djelovati u svojem najboljem interesu i čuvati svoje privatno vlasnistvo”

      Onaj koji ne čuva svoje privatno vlasništvo, taj će bankrotirati i propasti, a onaj koji čuva, on će profitirati. Ne vidim puno ljudi oko sebe koji uništavaju svoje stanove, automobile, vrtove, i slično.

      “nema nikakvog razloga da svatko pojedinačno to i radi”

      Ali zato ima razloga da to radi Majka Država.

      “zasto bi bilo zabranjeno kratkročno iskoristiti moj commons i onda profitom kupiti drugi commons itd, iskoristavati commons na commons….”

      Ne razumijem ovo?! Zar “moj commons” nije oksimoron? Ako je nešto “commons” onda nije ničije. Ako je nešto tvoje, onda to nije “commons” i ti si slobodan time upravljati kako želiš, dok time ne ugrožavaš tuđe.

      “.istrljebljenje bizona nije se dogodilo zato jer je bilo zabranjeno drzati ga za stoku, nego zato jer se posredno htjelo rijesiti indijanaca”

      Dok bizoni nisu smjeli biti nečiji, nitko nema incentive da im održi broj, a kada su bizoni smjeli biti u nečijem vlasništvu, vlasnik ima incentive da im povećava broj. Ako nije dozvoljeno vlasništvo nad bizonima, krivolovci samo imaju interes da ih upucaju čim ih vide i pospreme za sobom.
      Ne razumijem kako ti to može biti nejasno.

      “što opet ne vrijedi za zrak, more ili javni prostor….”

      Opet isto. Zrak nije ekonomski resurs, nema se što ograđivati. More se može ograđivati, javni prostor, što god da je, se može ograditi, ali to uopće nije bitno. Prepustimo tehnikalije vlasnicima tih prostora.

      “Ako želimo zaštiti javno dobro odnosno commons mora biti regulacije sa strane viseg tijela”

      U slobodnom društvu ne postoji “javno dobro”. I to što ti ispališ ovako neku floskulu “regulacije sa strane višeg tijela” ti ne znači ama baš ništa.

      “privatizacija sa vlasnikom koje se ponaša racionalno je moguće rjesenje takoder, ali malo vjerojatno”

      Nije malo vjerojatno nego je jedino moguće da se vlasnik ponaša racionalno ako je stvarno vlasnik nečega, i ako snosi odgovornost za to.

      Liked by 1 person

  3. Zrak možda nije ekonomski resurs, ali njegova čistoća jest. Q.E.D.

    Neda mi se s tobom natezat, to mozemo samo uzivo….naporno mi je tipkati, i nemam vremena gubiti toliko vremena u nepolodonsnim raspravama….

    Do sljedećeg slušanja…..

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s