Neoliberalni kapitalizam – Babaroga moderne ljevičarske elite

U posljednje vrijeme, od početka globalne ekonomske krize, koja zapravo u Hrvatskoj još uvijek traje, u domaćoj (ali i stranoj) javnosti ustalilo se popularno mišljenje kako je uzrok smanjenju društvenog proizvoda, rastu nezaposlenosti i općenito padu životnog standarda građana, te izvor njihove nesreće monstruozna političko-ekonomska ideologija poznata kao neoliberalni kapitalizam.

Tako izljeve zgražanja nad sveprisutnim neoliberalnim kapitalizmom susrećemo kod visoko pozicioniranih zaposlenika državnih ustanova, oporbenih političara, novinara na državnim jaslama, propalih nogometaša, ali i kod hrvatskih doktora ekonomije.

Mudrovanja dežurnih domaćih komentatora koja se bave problemima krize neoliberalnog kapitalizma uglavnom su nekoherentna, neprecizna, obojana emocijama, ispunjena ljubomorom i bez velike veze sa stvarnošću.

Kritičari neoliberalnog kapitalizma vrlo rijetko uopće jasno definiraju što je to uopće “neoliberalni kapitalizam” i zašto bi to uopće bilo nešto negativno, tj. na koji način takav sistem uzrokuje nepovoljne posljedice po društvo, te gdje to oni danas u Hrvatskoj i u svijetu vide taj neoliberalni kapitalizam.

Sam pojam “neoliberalni kapitalizam” proizvod je novijeg datuma kao instrument zastrašivanja lakovjerne publike. Ako pogledamo definiciju s Wikipedije, neoliberalni kapitalizam bi bio ekonomski sustav koji se temelji na slobodnom tržištu bez državne kontrole, pa se tako neoliberali protive državnom intervencionizmu, subvencijama, porezima, elementima socijalne države, javnom školstvu i zdravstvu, državnim bankama i sl., a podržavaju liberalizaciju tržišta, privatizaciju i smanjenje ovlasti državnog aparata.

Dakle, ako je vjerovati domaćim neprijateljima neoliberalnog kapitalizma (koji su najčešće većinu svog radnog vijeka proveli po državnim uredima ) živimo u uvjetima nereguliranog slobodnog tržišta, podivljalog kapitalizma, niskih poreza, te minimalnog državnog interveniranja u ljudske odnose i vrlo niske razine državne potrošnje.

Prvo pitanje koje se postavlja, što u toj priči baš ne drži vodu, kako to da se pohlepni strani investitori međusobno već ne tuku kako bi što prije uložili u Hrvatsku i iskoristili pogodnosti nereguliranog neoliberalnog kapitalizma, nego, naprotiv, bježe iz zemlje?

A sada da vidimo malo bolje kako se priča poklapa sa stvarnošću. Dakle, moderni salonski ljevičari nas pokušavaju uvjeriti da živimo u neoliberalnom kapitalizmu u kontekstu države u kojoj:

  • prosječan radnik na prosječnoj plaći, odmah u startu, prije nego što svoj novac uopće vidi na računu, državi je prisiljen predati preko 40% svoje bruto plaće (također vidi “Koliko dana u tjednu radimo za državu?” ), dakle, tu ne računamo ono što će kasnije isti taj pojedinac platiti državi kroz potrošnju i razne skrivene namete, trošarine, TV pretplatu, inflaciju, i slično, već samo što je radnik dužan platiti samim time što je nešto zaradio
  • porez na dodanu vrijednost (PDV) iznosi 25%, u svijetu višu stopu imaju samo Mađarska i Island
  • ako poduzeće ostvari profit, oporezuje se još dodatno 20%
  • imamo izrazito progresivno oporezivanje na dohodak, pa je netko tko radi za 10 000 kuna neto prisiljen davati državi više od pola svoje bruto plaće, što ima vrlo loš učinak na motivaciju, a vrlo stimulativan za emigraciju
  • na državnu potrošnju otpada skoro polovica GDP-a
  • svjedočimo kontinuiranom rastu državnog proračuna, od čega najveći dio odlazi na plaće zaposlenima u državnim tvrtkama i mirovine
  • nas država košta godišnje više nego solidan novi automobil
  • ste obavezni koristiti državnu fiat valutu kao novac
  • država propisuje visinu minimalne zarade, ali i druge uvjete radnog odnosa poput radnih sati, godišnjeg odmora i sl.
  • država određuje maksimalne visine kamatnih stopa
  • država godišnje sa oko 5 milijardi kuna poreznih obveznika subvencionira povlaštene industrije, tj. oduzima od produktivnog stanovništva kako bi stimulirala ulaganje u neproduktivne sektore (samo brodogradilišta su porezne obveznike koštala preko 30 milijardi kuna)
  • više od 70% hrvatskih birača živi na trošak države
  • je teško pronaći neku djelatnost koju možete obavljati a da ne plaćati neki poseban dodatni oblik poreza; tako imamo posebni porez na kavu, posebni porez na bezalkoholna pića, posebni porez na motorna vozila, trošarine na alkohol, trošarine na duhanske prerađevine, trošarine na energente i električnu energiju, poreze na dobitke od igara na sreću, porez na premije od osiguranja od automobilske odgovornosti, porez na nasljedstva i darove, porez na promet nekretnina, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na automate za zabavne igre, porez na tvrtku ili naziv, porez na korištenje javnih površina, itd. (cijeli popis dostupan na: ovdje), a po svemu sudeći, uskoro dobijamo i porez na štednju
  • je svaki porezni obveznik obvezan financirati državno zdravstveno osiguranje, bez obzira koliko koristi usluge državnih zdravstvenih ustanova
  • je svaki porezni obveznik obvezan financirati državno mirovinsko osiguranje koje je zapravo Ponzi shema osuđena na propast
  • je osnovno i srednje školstvo obavezno, i na koje država polaže monopol (iako je dozvoljeno otvaranje i privatnih škola, nakon dobijanja brojnih dozvola od države, one moraju svoj plan i program uskladiti s državnim kurikulumom), a financira se novcem oduzetim poreznim obveznicima
  • je većina institucija visokog školstva još uvijek u državnom vlasništvu, a financira se većinom novcem oduzetim poreznim obveznicima, bez obzira koliko (bez)perspektivan određeni studijski smjer bio
  • još uvijek imamo državnu televiziju koju je svaki vlasnik TV aparata prisiljen plaćati, bez obzira gleda li program ili ne
  • država propisuje otkupne cijene i kvote voća i povrća
  • država polaže monopol na vodoopskrbu
  • država polaže monopol na upravljanje šumama
  • država pomoću državne “razvojne banke” poreznim novcima stimulira privatna ulaganja
  • postoji preko 20 državnih legalnih kartela koji onemogućavaju tržišno natjecanje u odnosnim reguliranim industrijama
  • država donosi sulude strategije razvoja u turizmu
  • se sportski klubovi dobrim dijelom financiraju putem gradskih, općinskih i županijskih proračuna
  • država još uvijek financira katoličku Crkvu iz proračuna, ali i još mnoge brojne “nevladine” organizacije, udruge, kao i “neprofitne” medije od kojih su većina anti-kapitalističke provenijencije
  • postoji 245 parafiskalnih nameta
  • je svako poduzeće prisiljeno plaćati dodatno godišnju članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori
  • je svaka pravna ili fizička osoba koja se bavi nečim vezanim uz turizam obvezna plaćati godišnju članarinu Hrvatskoj turističkoj zajednici
  • više od pola cijene goriva plaćate državi
  • imamo posebne pravilnike o kakvoći paprike, pravilnik o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira, pravilnik o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata i sl.
  • vas država kažnjava ukoliko se usudite ugrožavati njen monopol na području socijalnih pomoći
  • država subvencionira batine
  • potencijalni budući premijer poduzetnike ne smatra građanima
  • itd., itd., itd.

Također, usporedbe radi, bitno je navesti kako po indeksu ekonomskih sloboda koji objavljuje Heritage Foundation, a koji za ocjenu uzima u obzir veličinu državne potrošnje, sigurnost vlasničkih prava, slobodno tržište rada, investicijsku slobodu, poslovnu slobodu i sl. (dakle otprilike ono što karakterizira zloglasni neoliberalni kapitalizam) Hrvatska se od 177 ocijenjenih zemalja nalazi na 78. mjestu.

Pokazatelj nije savršen i djelomično je arbitraran, ali je ipak indikativan, stoga bi bilo dobro pogledati na vrh i na dno ljestvice pa uočiti po desetak najslobodnijih (Singapur, Hong Kong, Australija, Novi Zeland, Švicarska, Kanada, Čile, SAD, Danska…) i najmanje slobodnih gospodarstava (Sjeverna Koreja, Kuba, Zimbabve, Venezuela, Eritreja, Mianmar, DR Kongo, Turkmenistan, Ekvatorijalna Gvineja…). Mislim da je jasno na što ukazujem, u kojim zemljama biste željeli radije živjeti? Od europskih zemalja manje slobodne ekonomije od Hrvatske imaju Italija, Azerbajdžan, Srbija, Bosna i Hercegovina, Grčka, Rusija, Ukrajina i Bjelorusija.

Na ljestvici globalne konkurentnosti koji je objavio Svjetski gospodarski forum, koja također uzima u obzir desetak faktora konkurentnosti, Hrvatska je ukupno od 144 zemlje zauzela 77. mjesto, međutim, ono što je posebno tragično da je u kategoriji utjecaja porezne politike na želju za ulaganjem zauzela 142. mjesto. Gore su samo Italija i Argentina.

index_ulaganje

Kao što vidimo, dakle, Hrvatska nije baš neki slobodnotržišni raj za pohlepne poduzetnike kao što to domaći marksisti vole tvrditi, ali problem nije samo u Hrvatskoj. U većini zapadnog svijeta u posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo ogromnom rastu državnog aparata, rastrošnosti, intervencijama u gospodarstvo, ogromnom zaduživanju, visokim porezima i državno uzrokovanoj inflaciji valuta.

Na priloženom grafikonu ispod (izvor) lijepo je prikazan udio državne potrošnje u GDP-u 14 razvijenih zemalja kroz povijest. Jasno se vidi da se u zadnjih 100 godina udio državnog trošenje i više nego utrostručio.

gdpo

U tablici (izvor) su i taksativno navedene zemlje. Trend drastičnog rasta državne potrošnje u zapadnim zemljama je očit. Vidimo da su krajem 19. stoljeća i početkom 20. u zapadnim zemljama države zaista znatno manje intervenirale i nisu se puno miješale u tržište, porezi su bili niži, itd., odnosno, mogli bi ih opisati kao “neoliberalne”. Ali, ako mi danas navodno živimo u povampirenom neoliberalnom kapitalizmu, u čemu su onda živjeli npr. građani SAD-a, Kanade, Australije, Velike Britanije, Švicarske i Norveške na početku 20. stoljeća? Kako bi naši socijalisti nazvali to razdoblje onda?

tab

Vezano uz to valja spomenuti da je upravo taj period, druga polovica devetnaestog stoljeća i početak dvadesetog, razdoblje procvata klasičnog liberalizma u Europi bilo razdoblje najvećeg rasta produktivnosti rada u povijesti, razdoblje u kojem su mase (dakle, srednja klasa i radništvo) doživjele nezapamćeni rast životnog standarda i s razlogom se to razdoblje u Europi naziva “Belle Epoque”. Zar to nije malo kontradiktorno s popularnim baukom o nereguliranom tržištu i surovom kapitalizmu? Kad smo kod toga, što je bilo s našim krajevima u to vrijeme? Kako je bilo kod susjeda?

Stvarno je pomalo bizarno da taj kapitalizam, koji je zaslužan za nezapamćen porast životnog standarda milijardi ljudi, ima danas toliko malo prijatelja, a tako puno neprijatelja. Ipak, teško je u jednom postu na zadovoljavajući način objasniti zašto je tome tako.

Mi ne živimo u nikakvom neoliberalnom kapitalizmu, niti je kriza uzrokovana nekakvim nereguliranim neoliberalnim kapitalizmom. Neoliberalni kapitalizam je babaroga za malu djecu. I za ljevičarske aktiviste. Kriza je upravo u nedostatku kapitalizma, u rastrošnoj državi, ogromnom i sve rastućem uplitanju u tržište i centralnom bankarstvu, a na ovom blogu će se nastojati prikazati kako slobodno tržište i kapitalizam nisu samo ekonomski najefikasniji sustav, nego i jedini moralni društveni sustav.

hates

Oglasi

21 comments

  1. Odličan članak. Drago mi je da nisam jedini u ovoj zemlji koji je pročitao Ayn Rand. Recite gospodo koliko dugo mislite da se ovaj cirkus može nastaviti? (Quousque tandem..)

    Sviđa mi se

  2. clanak mi je zanimljiv. pristup mi je zanimljiv, objasnjenja su mi zanimljiva… krenuo sam od prvog posta pa idem prema gore…
    sve ovo sto je gore navedeno ima smisla. i drzi vodu… s jedne strane. s druge strane, nista ne govori o problemima u juznoj americi i africi uzrokovanoj porastom standarda na sjevernoj hemisferi… citati cu dalje pa vidjeti, mozda naiđem i na tekst koji se dotice tih tema.

    Sviđa mi se

    1. Problemi u Južnoj Americi i Africi nisu uzrokovani porastom standarda na sjevernoj hemisferi. Uostalom, standard raste i u Južnoj Americi i Africi na onim područjima gdje je tržišnom mehanizmu koliko-toliko dozvoljeno da djeluje.

      Sviđa mi se

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s